Kao i svake jeseni, njujorško sjedište Ujedinjenih naroda na East riveru bilo je tjedan dana središte svijeta. Vođe zemalja članica UN-a iz dana u dan su sa govornice Opće skupštine iznosili svoja stajališta, prijetili, mirili, zahtijevali, a uz Siriju i Iran bila je to prigoda da se sretnu i razgovaraju dužnosnici regije jugoistočne Europe.

Crveni flomaster izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kojim je povukao crtu na grafikonu bombe ostat će trenutak po kojemu će se pamtiti ovogodišnje zasjedanje UN-a. No, regija će ga pamtiti i po još nekim izjavama poput one srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića koji je u Općoj skupštini rekao kako nikada i pod nikakvim uvjetima Srbija neće priznati Kosovo. Kako je izjavio, neki jaki i moćni pokušavaju Beogradu postaviti ultimatum - da izabere između priznanja Kosova i početka pregovora s Europskom unijom. No, dva dana nakon govora sastao se s europskom povjerenicom za vanjsku politiku Catherine Ashton i ustvrdio: "Gospođa Ashton je rekla da ona uopšte ne inzistira na priznavanju nezavisnosti niti će EU, ja sam rekao da bi bilo uzaludno da se inzistira pošto neko bi drugi trebao da pobedi u Srbiji sa idejom da prizna nezavisnost Kosova i Metohije što je u ovim okolnostima i za dugo godina unapred nemoguće."

---

Nikolić ne odstupa od svog stajališta, a život Hrvatskoj ponovno komplicira Slovenija. Ministar vanjskih poslova Karl Erjavec tako je izjavio da Zagreb stalno mijenja mišljenje oko pitanja Ljubljanske banke, te da uopće nije optimističan da će se doći do rješenja. Hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić odgovorila je da Hrvatska oko toga ima apsolutno konzistentno stajalište i dodala da ne razumije što se sa Slovenijom dogodilo. Podsjetila je pritom da je ljetos sa slovenskom stranom dogovoreno imenovanje financijskih stručnjaka, to je i učinjeno pa su Zdravko Rogić i France Arhar već održali dva sastanka, a za ovaj je tjedan najavljen još jedan: "Usred toga Slovenija i kolega Erjavec odjednom su zaključili da ne žele slušati mišljenje ni vlastitog ni našeg stručnjaka, nego ultimativno postaviti uvjet da se odustane od bilo kakvih procesa vezanih uz dug Ljubljanske banke. Prema tome Slovenija je pristala na jedno rješenje, nakon toga odustala od tog rješenja, nakon toga je usred razgovora dezavuirala vlastitog pregovarača i ja u ovom trenutku ne razumijem koji je cilj i što se tu želi i to ćemo morati pričekati i vidjeti.”

---

Sastanka Pusić-Erjavec u New Yorku nije bilo, a ministrica se nije sastala ni sa svojim bosansko-hercegovačkim kolegom Zlatkom Lagumdžijom. Ipak, on je zaustavljen i upitan što misli o prijedlogu hrvatskog premijera Zorana Milanovića da u Saboru zatraži dvotrećinsku većinu oko ratifikacije sporazuma o granici s BiH odgovorio: "Ja doživljavam tu izjavu premijera Milanovića kao njegovu potrebu da što je moguće više se stvori konsenzus i u Hrvatskoj oko toga kako bi sve to skupa stavili u jednu realnu ravan, a ne u politikantsku ravan jer mi imamo problem opet i u Bosni i Hercegovini, mi smo još komplikovaniji. Kod nas dvije trećine treba za svašta nešto pored toga što treba natpolovična većina Bog te pita čega.”

---

Lagumdžija se međutim sastao sa svojim srbijanskim kolegom Ivanom Mrkićem, a kako je rekao, nema vise potrebe da iz Beograda stižu potpore teritorijalnom integritetu BiH jer se to podrazumijeva. Govorilo se o ponovnom pokretanju međudržavnog vijeća koje se, prema Lagumdžijinim riječima, posljednji put sastalo kada su djeca koja sada idu u osnovnu školu bila rođena. Dogovoren je i zajednički nastup prema Briselu: "Srbija dobiva sada veću granicu s EU sada ulaskom Hrvatske, a BiH sada po prvi put graniči s EU od prvog srpnja iduće godine. I to je dobra prilika bila da vidimo kako da zajedno nastupimo prema Briselu i očekujemo veliku pomoć od naših susjeda iz Hrvatske.”

---

Regionalnoj suradnji mogao bi pomoći i aktualni predsjednik Opće skupštine Vuk Jeremić, a koliko će on u tome biti uspješan, valja vidjeti do kraja jednogodišnjeg mandata. No, Zlatko Lagumdžija, a za vjerovati je i drugi dužnosnici jugoistočne Europe, vjeruje da će on u tome dati sve od sebe i da neće zaboraviti na regiju. I za kraj, usporedio je političku suradnju sa solidarnošću na Eurosongu gdje se pjevači međusobno pomažu: "Dobro bi bilo da se i mi u politici počnemo ponašati makar kako se ponašamo na Eurosongu. I vjerujem da ćemo tada se takmičiti čak i za prva mjesta kao što smo to nekada osvajali. Ako Željko Joksimović pravi pjesmu za Hari Mata Harija ili ako je Halid Bešlić najveća zvijezda u Zagrebu i Zdravko Čolić, a Severina u Beogradu, ne vidim šta bi tu trebao da bude problem."

---

---

---