Priča s tržnica – zašto je hrana skupa u Hrvatskoj

Sendung vom 27. Januar 2012

Hrana je financijski jedna od najzahtijevnijih stavki kućnog budžeta u hrvatskim domaćinstvima. Iako je jeftinija u samoposlugama građani se tradicionalno, radije opskrbljuju na tržnicama.

Miroslav Pupić-Bakrač, glasnogovornik placeva u Hrvatskoj

Ta navika se gradila 750 godina, te u Zagrebu datira od dobivanja "Zlatne Bule", što ju je tadašnjim građanima Gradeca iz zahvalnosti za gostoprimstvo, dok je bio u bijegu pred Tatarima, dodijelio ugarski kralj Bela IV. "Plac", kako u većem dijelu Hrvatske narod zove "tržnicu", vuče podrijetlo od prvog, Markovog sajma, održanog na istoimenom zagrebačkom gornjogradskom trgu, kada su kumice i kumeki, počeli u burgu prodavati preteklu im hranu sa svojih imanja. Današnja ponuda se sastoji - kada je riječ o vlastitoj proizvodnji iz plastenika - od tikvi, cikle, batata, raštike, kelja, zelja, blitve, salate, paprike, mrkve i krumpira. Na cijenu ponajprije utječu ponuda i potražnja, ali i konkurencija. Suvremeni značaj tržnice je raznolik, što dokazuje podatak da se 90% hotela opskrbljuje na "placu", gdje se zajamčeno dobivaju najsvježije i najkvalitetnije namirnice.

Na zagrebačke 23 tržnice cijene variraju, od najnižih, na središnjoj - Dolcu, do najviših na Britancu, jer je na prvoj ponuda i potražnja najveća, dok se potonja nalazi u najplatežnije sposobnom dijelu grada. Na "plac" se obično odlazi 2-3 puta tjedno i svaki put za osnovne potrepštine potroši 30-ak eura, dakle, oko 200 kuna. Mjesečni trošak od 300-njak eura za prehrambenu košaricu bez kruha, mlijeka, mesa, ribe, te slastica, je, znači, ravan prosječnoj mirovini u Hrvatskoj, a i veći, ako se kupuje kod prekupaca. Nisu jeftinije ni organski uzgojene namirnice, koje nudi 300-400 proizvođača, te 20 obiteljskih gospodarstava. Treba reći i da su osnovne, pa i druge životne namirnice skuplje, primjerice, u Splitu, Rijeci, Varaždinu i Osijeku, nego u Zagrebu, a općenito, cijene su neprimjerene prosječnim primanjima u Hrvatskoj, dok su za neke produkte čak i višlje nego u inozemstvu. Marketinški stručnjaci za hranu drže da je njena cijena u Hrvatskoj tako visoka, jer proizvodnja nije sukladna potrebama i mogućnostima.