Ljetovanje na Jadranu: „Tko to more platit?“. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 26.07.2023. 29:28 Min.. Verfügbar bis 25.07.2024. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Ljetovanje na Jadranu: "Tko to more platit?"
Stand: 26.07.2023, 18:02 Uhr
Nenad Kreizer, Siniša Bogdanić, Boris Rabrenović
Hrvatska je jedna od zemalja koja nesrazmjerno veliki dio proračuna puni prihodima od turizma. Stoga ne čudi da se kretanja tijekom turističke sezone prate intenzivnije nego u drugim zemljama. Zbog ulaska zemlje u zone eura i Šengena očekivanja su velika, ali i strahovi da bi zbog visokih cijena turisti Hrvatskoj mogli okrenuti leđa. O perspektivama, prednostima i manama hrvatskog turizma razgovaramo i sa stručnjakom za turizam i profesorom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Josipom Mikulićem.
Na međunarodnoj turističkoj burzi u Berlinu, najvećem turističkom sajmu na svijetu, početkom ožujka Hrvatska nije štedjela ni novca ni truda da se međunarodnoj publici predstavi u najboljem svjetlu. Ministrica turizma Nikolina Brnjac, koja je specijalno za tu priliku doputovala iz Zagreba, rekla je kako Hrvatska zbog ulaska u zonu Šengena i uvođenja eura očekuje rekordnu sezonu
No izgleda kako je upravo uvođenje eura za mnoge goste donijelo neugodno iznenađenje. Uz inflaciju od 12 posto, koja je zbog rata u Ukrajini i poskupljenja energenata pogodila čitavu Europu, u hrvatskim turističkim središtima su zabilježena i drastična poskupljenja ugostiteljskih usluga i smještaja.
Mediji u Austriji, Njemačkoj i Italiji, dakle najvažnijih zemalja odakle dolaze turisti u Hrvatsku, puni su napisa o pizzi od 18 eura, kavi od 5 ili famoznoj kugli sladoleda i do 3 eura, što su cijene paprene i za turiste sa zapada. Za domaće i turiste iz regije su ove cijene još nepristupačnije.
Početkom srpnja u medijima su se zaredali napisi o divljanju party turista po povijesnim jezgrama dalmatinskih gradova, posebice Splita i nezadovoljstva lokalnog stanovništva koje ništa nema od toga što netko drugi u njihovom kvartu iznajmljuje sobe i apartmane.
Sve su to vrlo osjetljiva pitanja u zemlji poput Hrvatske koja oko četvrtine svog dohotka ostvaruje od turizma što je svojevrstan rekord unutar Europske unije gdje čak i zemlje poput Grče i Španjolske mnogo manje ovise o ovoj osjetljivoj privrednoj grani. U regiji je po ovisnosti od turizma Hrvatskoj slična samo Crna Gora.
No kakva je uopće strategija hrvatskog turizma? Na sajmovima turizma se već godinama može čuti sintagma o manje turista ali više prihoda. Cijene jesu porasle ali što je s kvalitetom i dugoročnom vizijom? Odgovor na ta pitanje pokušat ćemo danas dati kroz razgovor sa stručnjakom za turizam prof Josipom Mikulićem s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Ali prvo nam naš zagrebački suradnik Siniša Bogdanić govori o medijskoj percepciji i buci oko dosadašnjeg tijeka turističke sezone u Hrvatskoj.
Siniša, kako protječe turistička sezona u Hrvatskoj?
Ako je vjerovati medijima, sezona je slabija no prošlogodišnja, a uzrok tomu su visoke cijene. Naime, svake godine među najklikanijim vijestima na portalima su one koje donose informacije o visokim cijenama pića i hrane. Ove godine stav javnosti i novinara je da su cijene hrane i smještaja postale nedostupne i tradicionalnim turistima, recimo iz Njemačke, a pogotovo domaćem stanovništvu. Evo izdvojit ću nekoliko nasumičnih naslova za stjecanje nekakvog dojma.
„143 kune (19 eura) za porciju lignji: Ugostitelji već sad dižu cijene kao da je špica sezone“, javio je Večernji list još u lipnju. „Pogledajte paprene cijene na Jadranu! Mogle bi nas doći glave: Pitanje je kako ćemo preživjeti iduću godinu, naslov je Nove TV s kraja lipnja. „Prazni kreveti. Iznajmljivači u Dalmaciji nabili cijene, za sedam dana apartmana traže sulude iznose“, javio je pred špicu sezone Jutarnji list.
Ono o čemu su svi ilustrativno izvještavali je cijena sladoleda koja se uz obalu kreće od 2 do 3 i pol eura po kuglici pa je kuglica sladoleda, u polušali, postala svojevrsna valuta za računanje skupoće u Hrvatskoj.
Što kažu vladajući političari na to?
Za sada je pretjerano podizanje cijena potvrdio jedino nestranački ministar financija Marko Primorac, inače stručnjak za javne financije i redovni profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Za njega je takav rast cijena neprihvatljiv i kako je izjavio, to je nešto što ga plaši. „Strahujem od dugoročnih učinaka takvog porasta cijena", izjavio je Primorac odgovarajući i na pitanje upravo o toj famoznoj kuglici sladoleda. Ako cijene nastave rasti tom dinamikom, ustvrdio je Primorac, to je nešto što može ozbiljno ugroziti i turističku sezonu i općenito gospodarstvo.
S druge strane premijer Plenković najavljuje sezonu koja će biti najjača do sada?
Budimo precizni, izjavio je da se obistinjuju njegove prognoze da će nakon eura i Schengena ovogodišnja sezona biti najjača i što se tiče dolazaka i noćenja, i što se tiče prihoda. Valja reći da su ulazak u eurozonu i šengensku prostor glavni uspjesi kojima se hvali Plenkoviće garnitura baš u svakoj prilici.
Potvrđuju li službene brojke premijerove riječi?
Čini se da da. Krajem lipnja profesor ekonomije iz Splita dr. Željko Garača u javnost je iznio alarmantan podatak da je prema službenim brojkama u tom trenutku u Hrvatsku ušlo četiri puta manje turista nego godinu dana ranije pa je sve prepisao visokim cijenama. „Dio gostiju je počeo kalkulirati, poglavito Nijemci koji se nalaze pred recesijom. Morat će doći do spuštanja cijena, neki hotelijeri već idu u tom smjeru”, prognozirao je Garača.
Ta analiza je kasnije povučena?
Da. Naime, profesor je iz svoje jednadžbe ispustio činjenicu da se od 1. siječnja, odnosno januara, ove godine ne evidentiraju ulasci u Hrvatsku kada je riječ o putnicima iz zemalja šengenske zone. U ponedjeljak je neke konkretnije brojke objavio državni tajnik za turizam Tonči Glavina. Potrošnja u turizmu ove godine je 30 posto veća u odnosu na prošlu godinu, dok je broj fiskaliziranih računa 34 posto veći. Po njegovim najavama Hrvatska očekuje i uspješnu postsezonu. Vladajući su sigurni da će ova godina nadmašiti rekordnu 2019. godinu.
Postoje li neki preliminarni podaci o noćenjima i dolascima?
Premijer Plenković je jučer iznio podatke da je Hrvatska do sada registrirala 9 i pol milijuna dolazaka, 44 milijuna noćenja. To je 11 posto više dolazaka i 6 posto više noćenja nego u istom razdoblju prošle godine. U odnosu na rekordnu 2019. godinu, to je 99 posto dolazaka i isti postotak noćenja. Kazao je to na sjednici Gospodrasko-socijalnog vijeća.
Domaće stanovništvo već nekoliko godina negoduje protiv turista u gradovima. U tome posebno prednjači Split. O čemu se tu točno radi?
Zastupnici liberalnih ideja i potpuno otvorenog tržišta kažu da se radi o apsurdu prema kojemu domaći žele zaraditi od turizma, ali bi i da se ti turisti ponašaju ćudoredno kao ministranti u njihovom gradu. Ili da ostanu doma, ali da pošalju novac iznajmljivačima apartmana i restoraterima više klase. Da, u Splitu je zamjetan taj jedan prezir prema turistima, ali ne svima. Na cijeni su i dalje klasični, obiteljski turisti, primjerice oni iz Njemačke, a ako je pitati mještane, u grad bi zabranili ući turistima iz Velike Britanije za koje Jadran predstavlja ništa više od party destinacije u kojoj će se danonoćno opijati i razulareno ponašati.
Kako se ti turisti točno zabavljaju u Splitu? Što im se nudi?
Dakle, za takvu skupinu turista organizira se takozvani pub crowl ili, jednostavno rečeno, serijsko obilaženje barova uvrštenih u rutu, a na svakoj toj postaji, obavezno je opijanje. Kako se radi o gradskoj jezgri, jasno je da je se radi o vrlo bučnom i često neurednom obliku turizma koji mještanima ne da spavati. Tako da ta mediteranska slika starije gospođe koja s kantom vode noću čeka na prozoru kamene kuće da bi zalila mladiće, a sada i djevojke, koji joj mokre pod prozorom i pred vratima, nije stvar prošlosti. To je u Splitu je vrlo živa slika. Ovome dodajmo da su golotinja u samim gradskim jezgrama i svaka vrsta neprimjerenog pa i opscenog ponašanja vrlo dobro dokumentirani i foto objavama na portalima i u drugim medijima. U takvim uvjetima ne čudi da dobar dio stanovnika napušta gradsko središte Splita preko ljeta ili svoje stanove pretvara u apartmane za turiste. Lokalci mir pronalaze negdje drugdje. To je ta cijena turizma.
Prof. Josip Mikulić, Ekonomski fakultet u Zagrebu, znanstveni savjetnik Instituta za turizam
Iz Hrvatske, zemlje koja je od svih zemalja u regiji postala simbolom ljetnog turizma, dolaze proturječne informacije o ovogodišnjoj sezoni. Dok neki govore o brojkama iz rekordne predpandemijske 2019. drugi govore o polupraznim mjestima uz Jadran. Jesu li krive cijene koje su u Hrvatskoj nakon uvođenje eura dosegle astronomske razmjere? O tomu u ovom izdanju podcasta govorimo između ostalih i s prof. Josipom Mikulićem stručnjakom za turizam iz Zagreba.
"Činjenica je da si prosječan turist iz Hrvatska pa i iz BiH i Srbije ne može priuštiti odmor u nekom hotelu na Jadranu. Mnoge spašava to što ako imaju sreće neko vrijeme mogu prenoćiti kod rodbine ili prijatelja." - kaže profesor Mikulić.
Neki su gradovi poduzeli konkretne mjere u kažnjavanju takvog ponašanja?
Da, brojni su gradovi hodanje u kupaćim kostimima, u tangama, toplessu ili u posve prozirnim ogrtačima izvan prostora za kupanje i sunčanje odlučili proglasiti kršenjem komunalnog reda i spremni su naplatiti kaznu za to. Dakako, to se odnosi i na muškarce koji hodaju golog torza gradskim središtima. Nemam podatke o tome koliko je kazni naplaćeno pa ni ne znam koliko se te lokalne odredbe poštuju.
Dubrovnik je otišao korak dalje?
Da, kako bi smanjio buku, HDZ-ov gradonačelnik Mato Franković odlučio je da koferi na kotačićima nisu dobrodošli u njegov grad. Odnosno kofere možete imati, ali ih morate nositi u ruci na gradskim kamenim ulicama i u staroj jezgri grada. „Intencija nije sankcioniranje, već upravo kvalitetno informiranje posjetitelja o prihvatljivom ponašanju. Stoga komunalni redari ne pribjegavaju kaznama, već samo informiranju posjetitelja, a sve kako bi njihov doživljaj Dubrovnika bio što autentičniji i bolji", poručuju iz gradske uprave Dubrovnika.
Turistička sezona u Hrvatskoj privlači i veliki broj radnika iz Bosne i Hercegovine te iz Srbije. Kakvo je stanje ove godine?
Ispovijesti turističkih radnika uvijek su dobra medijska roba; odlična kada se radi o dobrim iskustvima sezonskih radnika iz susjednih zemalja, a još bolja kada se radi o lošim iskustvima. Tako uz dobre primjere i više nego korektne plaće kuhara i konobara o kojima svjedoče spomenuti radnici, novinske stupce pune i neke ispovijesti o lošim poslodavcima, predugom radnom vremenu i premalim plaćama. Ono što je primjetno jest da je domaćih radnika sve manje.
Naime, Hrvati kao građani Europske unije koriste mogućnost slobode kretanja pa migriraju prema Njemačkoj i ostalim državama, a njihovo mjesto zauzimaju Filipinci, Napalci ili, recimo, Indijci. Za primjer, krajem lipnja u Istri predano oko 17 i pol tisuća zahtjeva, a izdano je 14 tisuća radnih dozvola, od toga 60 posto za sektor ugostiteljstva i turizma. Tu su uračunati i radnici iz susjednih zemalja. Prema privremenim podacima, ove je godine izdano gotovo 50 posto više radnih dozvola strancima nego protekle godine u istom periodu. Ekonomisti se uglavnom slažu, bez stranih radnika hrvatski turizam ne može postojati.
