Hrvatska: 10 godina u EU i šta sad?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 29.06.2023. 23:36 Min.. Verfügbar bis 28.06.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
Hrvatska: 10 godina u EU i šta sad?
Stand: 29.06.2023, 19:20 Uhr
Amir Kamber, Siniša Bogdanić, Nada Pester
Da li je danas Hrvatska ljepša i bolja? Šta je drugačije, uspješno a šta ne. Šta misle sami građani? Amir Kamber i Siniša Bogdanić raščlanjuju niz aspekata vezanih za jubilej, prvih 10 godina u evropskoj zajednici, oproštaj od Kune i Euro u novčaniku. Ekonomist s oksfordskom diplomom, Dr. Vuk Vuković, analizira šta su otvorene granice donijele hrvatskoj ekonomiji? Da li su (pre)visoke cijene na primorju povezane s evropskom inflacijom? Da li je i koliko Hrvatska profitirala od članstva ili nije?
Članstvo u Evropskoj uniji je Hrvatskoj između ostalog donijelo i otvorene granice ka drugim zemljama članicama EU. To je nešto od čega je Njemačka profitirala. Mnogo mladih ljudi doslo je i još uvijek dolazi u Njemacku kojoj itekako nedostaje radna snaga. Danas, nakon deset godina, u Njemackoj zivi pa skoro duplo vise ljudi iz Hrvatske. U današnjem podcastu se pitamo šta su otvorene granice, tržište i uvodjenje eura ekonomski donijeli Hrvatskoj? Više o tome čućemo od našeg današnjeg gosta Vuka Vukovića, mladog naučnika i menadžera iz Hrvatske s kojim ćemo razgovarati o hrvatskoj privredi njenoj sponi s EU.
Ali i o tome (zanimljivo za turiste) da li visoke cijene na hrvatskom primorju imaju veze sa EU i evropskom inflacijom ili se tu radi o jednoj sasvim drugoj priči specifičnoj za Hrvatsku?
No, prije toga, prije nego što se fokusiramo na ekonomiju, idemo najprije pokušati obuhvatiti nešto više aspekata hrvatskog članstva u EU. Šta je drugacije, sta je dobro a sta jos nije i sta sami gradjani misle? I to u društvu našeg reportera iz Zagreba - Siniše Bogdanića
Siniša, koje su posljedice hrvatskog članstva u Europskoj uniji? Na koji način je napredovala u posljednjih deset godina?
Ako je pitati hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, Hrvatska je sjajno iskoristila članstvo u Europskoj uniji. Spomenuo je premijer na jučerašnjoj sjednici vlade i reformske procese, izgradnju institucija, koristi za hrvatsko gospodarstvo. Ali i ono što je najvidljivije u ovoj godini, a to je ulazak u shengenski prostor i uvođenje eura kao nacionalne valute od ove 2023. godine. I zaista, oni koji se sjećaju Hrvatske prije pretpristupne faze i usporede današnju Hrvatsku, promjene su zaista vidljive. To su dvije različite zemlje, promjene su išle sporo, ali su se dogodile. Ali u brojnim oblastima zemlja će još dugo ostati u tranziciji, tu se svi stručnjaci slažu.
Ima li konkretnih statistika i brojki koji to oslikavaju tj. dokazuju? Premijer Plenkovic naravno često to pripisuje zaslugama njegove stranke ali vjerovatno bez fondova EU mnogo toga ne bi bilo moguće.
Ima primjera. Hrvatski premijer je istakao kako je prosječna neto plaća u ovih 10 godina porasla za 54% od 2013. do ožujka 2023. Onda da se se biilježi rekordna zaposlenost i najniža nezaposlenost – stopa nezaposlenosti je 5,6% što je na razini europodručja. Analitičari primjećuju da Plenkovic koristi dobre rezultate kao zaslugu HDZ-a što i nečudi jer su sljedeći parlamentarni izbori iduće godine. I da, on se još pohvalio i novcem Europske Unije jer je po njemu pravi pokazatelj koliko je članstvo važno u okolnostima krize Mehanizam EU za oporavak i otpornosti, iz kojeg je Hrvatska dobila bespovratnih 5,5 milijardi eura.
Idemo dalje, o kakvim se promjenama radi, na kojim razinama su se dogodile? Koje su to druge oblasti gde se više mora poraditi?
Hrvatska je pretpristupno implementirala europsku pravnu stečevinu i usklađuje svoje zakonodavstvo s EU propisima. Potrošači jesu zaštićeniji u pravnom smislu iako se otvoreno tržište pokazalo nemilosrdnim, borba protiv korupcije traje i ne daje odveć sjajne rezultate, nominalno se prate, uvjetno rečeno, ljudskopravaški trendovi, no građani su, generalno gledano, nezadovoljni i to nezadovoljstvo izvire, prije svega, iz niskog standarda, visokih cijena, malih plaća i još manjih mirovina.
Znači li to nezadovoljstvo da ulazak Hrvatske u Europsku uniju nije ispunio očekivanja građana?
Kako se uzme. Od samog ulaska u Europsku uniju građani su puno toga očekivali. Dakle, ako se pokušam sjetiti svih tih novinarskih priča koje sam radio u međuvremenu, bilo je tu puno motiva, očekivanja, ali i razočaranja. Postoji taj jedan dio građana koji su u to pretpristupno vrijeme „europejstvo“ naivno izjednačili sa službenim izlaskom iz tog nekog balkanskog prostora koji je u Hrvatskoj skoro pa pogrdan izraz. Iritacija sličnostima na ovim našim prostorima je vrlo zamjetna pa države nastale raspadom Jugoslavije, vidljivo je to i danas, radije traže razlike među sobom nego sličnosti koje ih povezuju. Jedna od tih razlika bila je i članstvo u Europskoj uniji. U svakom slučaju, ne treba zaboraviti na onaj veliki dio građana koji je očekivao bolji život, a koji se za njih ostvario samo u dijelu mobilnosti radnika i učenika.
Slavlje u Zagrebu povodom ulaska u EU, 30.06.2013.
U vrijeme pretpristupnog razdoblja u Hrvatskoj su se pojavili i euroskeptični projekti, stranke kojima je program bio jedino otpor ulasku u Uniju?
Da, gledano iz današnjeg vremena, to su bili dosta neozbiljni i smiješni politički projekti koji su vrlo brzo propali. Taj treći euroskeptični dio građana svoj euroskepticizam temeljio je na moralnoj panici i posve besmislenim najavama o primjerice, zabrani proizvodnje sira i vrhnja u seljačkim domaćinstvima, kasnije na još nevjerojatnijim pričama o zabrani autohtonih sorti povrća, pa su se objavljivali i navodni dokumenti prema kojima Europska unija planira zabraniti građanima da sade voće i povrće. Kasnije se taj dio građana vrlo dobro uklopio i u antivakserski pokret koji je bujao za vrijeme pandemije i koji je Europsku komisiju predstavljao kao „srce zla“ koje želi porobiti Hrvatsku. Dakako, njih ne treba miješati s onim, doduše, malobrojnima koji zastupaju suverenističke ideje i nisu bili za pristup u EU i smatraju da je potpuno samostalna država jedina prava država. Za njih je prenošenje dijela suvereniteta na Bruxelles bilo prava noćna mora.
Jesu li bar ljudskopravaške organizacije zadovoljne ulaskom Hrvatske u Europsku uniju? Kako one gledaju na proteklih deset godina?
Dosta često razgovaram s aktivistima iz ljudskopravaških organizacija i ono što se može od njih čuti je da je Hrvatska zaista napredovala u nekom mentalitetskom pitanju oko ljudskih prava. Kažu i da je zakonodavni okvir dobar no nove situacije uvijek donose nove izazove i čini se da je to posao bez kraja. Dakle, u pretpristupnom razdoblju dogodio se procvat civilnog društva koje je dobilo smislenije izvore financiranja, ne samo kroz pretpristupne programe Europske unije, već i iz nacionalnih izvora. Sjetimo se, bilo je to vrijeme HDZ-ovog premijera Ive Sanadera koji je bio smatran velikim europejcem. Dapače, i sama Angela Merkel je otvoreno sudjelovala u njegovoj izbornoj kampanji. „Hrvatska je na pragu ulaska u EU, a za sve je zaslužan doktor Ivo Sanader", govorila je njemačka kancelarka još 2007. u predizbornom spotu HDZ-a. Sanader je podsjetimo postao prvi osuđeni ratni profiter u Hrvatskoj.
Znači li to da je pravosuđe profunkcioniralo u proteklih deset godina?
Nije. Dugi postupci i neujednačene sudske prakse, ali i korupcija unutar sudstva, i dalje su među najvećim problemima u funkcioniranju hrvatske države. Na to je nedavno i Bruxselles upozorio Hrvatsku. U takvim uvjetima ne čudi da brojni hrvatski građani pokušavaju pokrenuti postupke pred Europskim sudom za ljuska prava kako bi država bila kažnjena zato što im nije osigurala pravedno suđenje u razumnim rokovima.
Dr. znanosti Vuk Vuković je ekonomski stručnjak iz Zagreba. Studirao je na Oxfordu, proffesor je na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta ZŠEM, ali i vlasnik je Hedgefonda ORCA. Drugim riječima, osoba koja se kreće kako u svijetu nauke tako i u svijetu biznisa. Zanimalo nas je njegovo mišljenje, njegova ekonomska ekspertiza s pogledom na jubilej koji se obilježava u Hrvatskoj - 10 godina članstva u EU.
Na pitanje na koji način je Hrvatska profitirala od članstva on između ostalog kaže: "Ulazak u EU državu čini boljom. Ekonomski benefiti su vidljivi. Građani traže veću odgovornost od političara."
Razgovor sa gospodinom Vukovićem poslušajte u podcastu.
Ipak, ne može se reći da Europska unija nije tu ništa dobroga učinila. Otvaranje Ureda europskog javnog tužitelja u Zagrebu pokazao se punim pogotkom, barem kada se radi o pronevjerama europskog novca pa su zbog takvih istraga pali već mnogi, od ministrice europskih poslova Gabrijele Žalac do potpredsjednika Vlade imenovanog iz redova političkih predstavnika Srba u Hrvatskoj – Borisa Miloševića. Po svemu bi se dalo zaključiti da Europska unija u Hrvatskoj najbolje i najviše štiti svoj novac – što ne čudi kad se zna da je riječ o milijardama eura.
S kakvim se izazovima susrelo civilno društvo u "europskoj Hrvatskoj"?
Podijelilo se na lijevo i desno. Dakle, znakovito, samo par tjedana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, registrirana je udruga U ime obitelji, čime je i službeno započela takozvana konzervativna revolucija. Za razliku od prijašnjih demokršćanskih pokreta čija se ozbiljnost može uspo ređivati s ranije spomenutim euroskeptičnim strankama, prvi puta smo u Hrvatskoj vidjeli kako to izgleda kada konzervativni katolici, umreženi sa sličnim organizacijama u svijetu, ovladaju alatima civilnog društva koje je do tada bilo gotovo u potpunosti lijevo.
U međuvremenu se dogodio referendum kojim je brak postao ustavna kategorija rezervirana isključivo za žene i muškarce, dok su neke druge inicijative konzervativno-klerikalne fronte propale poput pokušaja odbacivanja verifikacije Istambulske konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Borba se još uvijek vodi oko osuvremenjivanja zakona o pobačaju iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a u Hrvatskoj jača ta radikalno katolička fronta koja strategije crpi iz Poljske s ciljem potpune zabrane pobačaja.
Andrej Plenković
Premijer Andrej Plenković visoko kotira u Europskoj uniji i govori se kako će, kako bi mogao, u budućnosti preuzeti neku od visokih funkcija u Bruxellesu.
Da, vidljivo je da Plenković sjajno stoji među europskim demokršćanima i stalno se govori kako su Banski dvori samo njegova odskočna daska prema Bruxellesu. Čak se i špekulira hoće li objaviti kandidaturu za iduće parlamentarne izbore. To mu, dakako građani zamjeraju, a možda i zbog toga dijelom imaju i otpor prema Europskoj uniji. Čak mu i dio HDZ-a to zamjera, jer smatra da je da je stranka danas preušminkana, kastrirana, previše europski pripitomljena; ne napadaju se homoseksualci, u Vladi su predstavnici srpske manjine i tako dalje... Ukratko, kažu da HDZ danas nije desna stranka.
Kakav je ugled Europske unije u Hrvatskoj?
Stručnjaci navode kako ne treba EU gledati kao neiscrpni izvor novca. Usudio bih se reći da je jedan od većih problema što hrvatski građani Europsku uniju shvaćaju kao bankomat, a ne nešto u čemu participiraju, donose odluke i nešto što je zaista njihovo. Velikim dijelom su za to krivi i europski birokrati koji žive u „bjelokosnim kulama“ pa i građani samu Uniju doživljavaju kao strano tijelo koje im je nametnuto. Dakako, tu postoji onaj pomalo paranoičan način razmišljanja svojstven zemljama u regiji - netko nam želi nešto uzeti, nitko nam ne želi dobro ili netko nam želi nešto zabraniti, kontrolirati nas i obespraviti. Pa ipak, ne vjeruje se da bi većina građana danas glasala za izlazak iz Europske unije.
S uvođenjem eura kao službene valute u Hrvatskoj u focus su došla brojna poskupljena u dućanima, ali i u drugim sferama
Znači li to da građani nisu usvojili europske vrijednosti?
Vrijednost Europske unije u Hrvatskoj se mjeri postotkom iskorištenosti europskih fondova i otvorenih granica, ponajviše prema Njemačkoj i Irskoj koje su privla čne mladim ekonomskim migrantima. To površno shvaćanja Europske unije posljedica je i plitkih politika, slažu se i analitičari u Hrvatskoj. Gotovo da nema stranke koja u kampanjama kao glavni stup ekonomskog programa nije obećavala bolju iskoristivost novca iz EU fondova i čini se da je to glavna prizma kroz koju građani promatraju Uniju. Čak ni većina novinara ne prati sjednice Europskog parlamenta, osim ako baš moraju, pa je teško očekivati da će to činiti takozvani obični građani. Dovoljno je pogledati i kako se odvijaju europski izbori u kojima se isključivo govori o tome što Hrvatska treba i očekuje, i to je posve normalno. Ali sve to prolazi bez vizije o tome što Europi, kao našoj zajedničkoj kući, treba.
