Manjak vozača u BiH - hoće li biti još gore?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 09.08.2023. 13:34 Min.. Verfügbar bis 08.08.2024. COSMO. Von Maja Maric.
Manjak vozača u BiH - hoće li biti još gore?
Stand: 09.08.2023, 18:01 Uhr
Maja Marić, Amir Sužanj, Boris Rabrenović
U Bosni i Hercegovini nedostaje hiljade profesionalaca za volanom, a trećinu vozačkog kadra čine aktivirani penzioneri. O tom problemu razgovaramo sa našim dopisnikom iz Sarajeva Amirom Sužnjem i Safudinom Čengićem iz Udruženja za transport u Privrednoj komori Federacije BiH.
Samo u posljednje četiri godine Bosna i Hercegovina je ostala bez 6.500 profesionalnih vozača kamiona i autobusa. Bosanskohercegovačke transportne kompanije već godinama muku muče da nađu vozače, nema kompanije koja se ne suočava s tim. Veliki broj profesionalaca za volanom su ljudi u poznim godinama, praktično penzioneri, jer su mlađi u posljednjih nekoliko godina mahom otišli u zapadnu Evropu, u prvom redu u Njemačku. Ako se pokrene novi val odlaska, domaće kompanije će ubrzo doći u situaciju da neće više imati ko prevoziti ni robu ni putnike, upozorava već duže vrijeme predsjednik udruženja prevoznika za međunarodni i unutrašnji transport Republike Srpske Nikola Grbić.
„Svaka prevoznička firma, bukvalno, u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, nedostaje im od 5 do 50 profesionalnih vozača. Najveći problem su sada trenutno vozači za prevoz cisterni i opasnih materija. Nažalost, nisam optimista i ako se ovakav trend nastavi, a vidimo da se nastavlja, za veoma, veoma kratko vrijeme ostaćemo bez profesionalnih vozača ili vozača putničkog prevoza, što će nas zaista dovesti u veoma tešku situaciju. I ovako je teška”.
Jesu li primanja ključni motiv odlaska vozača?
Primanja su svakako među najvažnijim motivima, ali nisu presudna. Pojašnjavao je to prije nekoliko mjeseci član odbora Udruženja međunarodnih drumskih prevoznika tereta pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine Nijaz Duraković, praveći paralelu između primanja u Sloveniji i Bosni i Hercegovini.
„U principu nije to tako velika razlika. Primjera radi, kod Slovenca je 75 eura dnevnica, a mi plaćamo 60 eura. Vozač u Sloveniji zaradi oko 1800 eura, a i moji zarade 1300 do 1500 eura, ovisno koliko je ko zaiteresovan da radi”.
Nijaz Duraković iz udruženja međunarodnih prevoznika tereta predstavio je razlike između plata u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Nema sumnje da su primanja na zapadu nešto viša, što nikako nije beznačajno za vozače koji se odluče za odlazak iz Bosne i Hercegovine.
Kakva je situacija u drugim zemljama u okruženju?
Kad govorimo o zemljama okruženja, zapravo govorimo o Srbiji i Crnoj Gori jer je Hrvatska članica Evropske Unije i Šengen prostora i ima sasvim drugačije uslove u odnosu na ostale balkanske zemlje. Prema projekcijama koje su u posljednje vrijeme predstavljene u Beogradu, Srbiji nedostaje najmanje deset hiljada profesionalnih vozača, najviše u međunarodnom transportu. Kad je riječ o strukturi vozača koji danas voze u Srbiji, 30 posto ih je starije od 50 godina, a samo 10 procenata je mlađe od 30 godina. I Crna Gora se suočava sa manjkom profesionalnih vozača, ali nema službenih podataka o broju.
Šta se, pored boljih plata, očekuju od odlaska na zapad?
Prije svega sigurnost i bolji uslovi rada, a nije nimalo zanemariva još jedna pojedinost. Vozači iz Bosne i Hercegovine se zbog pozicije te zemlje prema Evropskoj Uniji svakodnevno suočavaju s dugim čekanjima na granicama ili, kako oni kažu, maltretiranjima oko carinjenja i prelazaka granice prema Evropskoj uniji. Nepotrebno se gubi vrijeme, što smanjuje i njihove zarade. Odlaskom u neku od zemalja Unije praktično nemaju takvu vrstu opterećenja, što i njima i njihovim poslodavcima značajno povećava efikasnost i brzinu rada, a time i primanja. To je svojevremeno najbolje objasnio vozač iz Gradiške Vladimir Soldatić, koji je još prije pet godina zbog takvih razloga odlučio da radi za transportnu kompaniju iz Hrvatske.
„U hrvatskim firmama većina firmi nas plaća na dnevnice, ali mi nemamo onda puno granica, nemamo puno zastoja, možemo dosta učinka da napravimo. Vrijeme provedeno u kamionu nije lagano.”
Cijele transportne kompanije odlaze iz zemlje
Masovan odlazak vozača nije jedini problem za Bosnu i Hercegovinu, pa i za Srbiju. Sve je zastupljeniji trend da cijele transportne kompanije jednostavno odlaze u zemlje Evropske Unije. Bježeći od nepovoljnog poslovnog ambijenta, od 2019. godine više od 1400 prevozničkih firmi iz Bosne i Hercegovine preregistrovalo se, prvo u Sloveniji, pa dalje u zemljama Evropske Unije. To jesu mahom male kompanije, većinom od nekoliko zaposlenih, ali to pokazuje koliko je taj trend izražen. One za sobom povlače svoje uposlenike, koji odlaze za njima radeći u zemljama gdje su registrovane. Bosna i Hercegovina time gubi na raznim frontovima, od gubitka profesionalnih vozača do gubljenja prihoda od tih firmi.
Sličan je trend i u Srbiji gdje domaće kompanije osnivaju firme u inostranstvu i njihovi vozači odlaze za njima. U Srbiji je primjetna još jedna zabrinjavajuća pojava. Zapadne transportne kompanije sve češće dolaze u Srbiju i kupuju čitave transportne firme kako bi došle do profesionalnih vozača. Rezultat je isti – ti ljudi odlaze van zemlje radeći za firme koje su ih kupile, a država gubi vozače i prihode. Na njihovo mjesto, ali u nedovoljnom obimu, stižu vozači iz azijskih zemalja, spremni da rade za balkanske plate i u balkanskim radnim uslovima. To nije garancija da će balkanske zemlje u dogledno vrijeme riješiti problem zabrinjavajućeg manjka profesionalnih vozača i tako se vraćamo na ono pitanje s početka naše priče – ko će u doglednoj budućnosti prevoziti putnike i teret po balkanskim cestama?
Safudin Čengić, predsjednik Uprave sarajevskog Centrotransa i predstavnik Udruženja za transport u Privrednoj komori Federacije BiH
Razgovarali smo i sa predsjednikom Uprave sarajevskog Centrotransa i predstavnikom Udruženja za transport u Privrednoj komori Federacije BiH Safudinom Čengićem. On očekuje da će bosanskohercegovačke transportne kompanije doći u još težu situaciju nego što su sada:
„Imamo velik broj nezaposlenih osoba, a poslodavci nemaju kadrove koji su im potrebni da budu konkurentni na tržištu.“
