U autobusu sa Selvedinom Avdićem. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 07.09.2023. 25:11 Min.. Verfügbar bis 06.09.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
U autobusu sa Selvedinom Avdićem
Stand: 07.09.2023, 17:48 Uhr
Amir Kamber, Davor Korić, Nada Pester
Amir Kamber i Selvedin Avdić uspostavljaju književnu vezu na relaciji: Keln - Zenica. Posebnu pažnju skrećemo na Autobusne bilješke, tekst u kojem Avdić pokušava uhvatiti atmosferu autobusnog kosmosa kojeg čine stanice, peroni i saputnici koje vjerovatno nikada više neće vidjeti. O tome kako je nekadašnji industrijski kolos, dakle grad Zenica, utjecao na njegovu literaturu razmišlja i govori naš književni stručnjak Davor Korić.
„Autobusne bilješke“ pisca Selvedina Avdića nastale su u autobusu ili barem na razasute i labavo okupljene autobusne teme, uključujući i putnike i šofere i perone.
Selvedin Avdić je rođen 1969. godine u Zenici, gradu crne metalurgije i čelika, nekadašnjem industrijskom kolosu, poznatom po tamošnjoj željezari. Iskustvo življenja u ovom gradu presudno je utjecalo na njegovu literaturu.
Do sada je napisao i objavio zbirku priča „Podstanari i drugi fantomi“, knjigu reportaža „Zemlja, turistički vodič Jajca“, a priredio je i knjigu o zeničkom zatvoru Kazniona. Objavljivao je priče u književnim časopisima, a neke su štampane u par antologija i zbornika. U knjizi „Moja Fabrika“ koju je označio kao „intimnu monografiju“ piše o ogromnoj, najvećoj željezari u nekadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji, koja je rasla kako je rasla država i smanjivala se s njezinim raspadom i o generacijama radnika koje su odrastale u uvjerenju da je sve krhko i prolazno izuzev velike fabrike na periferiji grada. Prema motivima ove knjige u zeničkom Narodnom pozorištu napravljena je višestruko nagrađivana pozorišna predstava u režiji Selme Spahić.
Najveći uspjeh kada je riječ o njegovom književnom opusu postigao je s romanom „Sedam strahova“.
„Sedam strahova“ je njegov debitantski roman, objavljen u Bosni i Hercegovini (već tri izdanja), Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Makedoniji, Egiptu, Turskoj, Velikoj Britaniji, Danskoj i Španiji. Ušao je u širi izbor za nagradu IMPAC Dublin Award i u uže izbore za nagrade Science Fiction and Fantasy Translation Award u Kaliforniji, Jutarnjeg lista u Zagrebu i Meša Selimović u Tuzli. Bio je u užem izboru za nagradu Fric, a Britanski Guardian uvrstio je ovaj roman među najbolja “paperback” izdanja objavljena u 2014. godini.
Riječ je o vrlo snažnom djelu koje u konvencionalni pripovjedački okvir uklapa fantastične i groteskne elemente. I ovaj roman je insceniran u zeničkom narodnom pozorištu u režiji Selme Spahić, a predstava je dobitnik brojnih nagrada.
Autor navodi da se radnja romana odvija u nekom srednjebosanskom gradu, ali jasno je da inspiraciju crpi iz specifične atmosfere Zenice. U ovom romanu Avdić opisuje događaje tokom rata i nakon njega, a kroz intimnu prizmu glavnog lika otkriva njegove vlastite strahove, osjećaje, samoću, sjećanja, traganja za istinom. Strukturalno i žanrovski raznolik roman, napete fabule koja mami čitatelja, u kojem je granica između racionalnog i iracionalnog vrlo tanka.
Radnja romana je zapravo potraga glavnog lika bivšeg novinara za nestalim radijskim kolegom, koji se uglavnom bavio temama o životu rudara, heroja bivše države poput legendarnog Alije Sirotanovića, pri čemu je najzanimljivje vjerovanje u specifične duhove, takozvane perkmane koji se spominju u mnogim legendama, a funkcija im je biti na ispomoći rudarima prilikom nesreća. Uvođenjem ovih mističnih elemenata Avdić postiže atmosferu začudnosti i ispoljava svoju poetsku vokaciju i spisateljsku vještinu.
I u njegovom drugom romanu „Kap veselja“ Avdić se bavi sličnom tematikom. Ono što ga permanentno zaokuplja kako u pričama tako i u oba romana je tema rata, posebno predratno vrijeme u kojem tinja napetost multietničke sredine koja će se gotovo preko noći pretvoriti u neobjašnjivu netrpeljivost. U tom tematskom kontekstu Avdić u romanu „Kap veselja“ uspijeva ispisati životopis jednog grada, s njegovom proleterskom i sindikalnom tradicijom, rudnikom i željezarom koji su i dalje tu, ali lišeni značaja i simbolike kakvima su se ponosili u prošlosti. Ovaj roman je poetična posveta predratnoj Zenici, a istodobno lamentacija o postranziciji, odnosno onome što je od tog multikulturalnog, industrijskog organizma nakon rata ostalo.
Selvedin Avdić dolazi u Berlin gdje se početkom oktobra igra predstava "Moja Fabrika". Rađena po njegovom tekstu, u režiji Selme Spahić, na festivalu Jugoistočne Europe koji nosi naziv "You Go Slavia" u kazalištu Maxim Gorki. Do tada poslušajte što je autor ispričao našem novinaru Amiru Kamberu o autobusnim peronima, ispiraciji iza Autobusnih bilješki, što se desilo s kolijevkom proleterijata i zašto njegov grad Zenica, i sve ono što Zeničanima Zenica znači, igra posebnu ulogu u mnogim njegovim knjigama.
Selvedin Avdić trenutno radi kao urednik online magazina Žurnal, a na poziv Semezdina Mehmedinovića koji je za izdavačkiu kuću Buybook pokrenuo biblioteku Dnevnici, vodio je godinu dana od marta 2021. do marta 2022. dnevnik koji je objavljen pod nazivom „Mali smakovi“. Njegovi zapisi u ovoj knjizi premda predstavljeni kao dnevne bilješke, više sliče zbirci žanrovski raznolikih tekstova, u rasponu od misli aforističkoga duha, preko proznih krokija sve do eseja. Takvu spisateljsku formu ima i knjiga „Autobusne bilješke“.
“Autobusne bilješke“ Selvedina Avdića nastale su u autobusu ili barem na razasute i labavo okupljene autobusne teme, uključujući i putnike i šofere i perone. U tom trenu međugradska autobusna rutina postala je egzotični avanturizam.“ – napisao je Kruno Lokotar urednik Selvedinovih romana „Sedam strahova“ i „Kap veselja“, a urednik ove knjige Semezdin Mehmedinović u pogovoru za nju navodi kako Avdić zapisuje svakodnevne situacije, dijelove razgovora, slike usput viđene na svojim putovanjima. „Zanimljivo je da se knjiga završava jakim kontrastom. Nakon što je pandemija korona virusa zaustavila pokret u svijetu, suspendirana su putovanja između gradova, a u tom periodu Avdić je bilježio fragmente okupljene oko naslova ‘Putovanja po sobi’. U svome kontrastu, ta se dva dijela knjige jedan prema drugome odnose kao ogledala, i daju ključ za čitanje.“, objašnjava Mehmedinović.
Zbog toga je ova knjiga jedinstvena i originalna jer je Avdić za vrijeme svojih putovanja na relaciji Zenica – Sarajevo i brojnih drugih posmatrao saputnike, ljude na stanicama i peronima, razgovarao s njima ili slušao šta oni pričaju, te bilježio dojmove i svoja lucidna opažanja ispisujući tako knjigu i o samom sebi.
