Davor Korić interpretira knjigu Nezakopana prošlost - Laslo Vegel. 10:25 Min.. Verfügbar bis 01.06.2024.
"Nepokopana prošlost" literarno je svjedočanstvo jednog burnog perioda
Stand: 01.06.2023, 17:38 Uhr
Davor Korić
Njegova nova knjiga "Nepokopana prošlost" bila je najčitanija knjiga 2020. godine u Mađarskoj za šta je dobio Zlatnu medalju. Pišući o iskustvima djeda i oca, kao i svom u socijalističkoj Jugoslaviji i nakon njenog raspada, Vegel zapravo piše o iskustvima tri generacije na ovom prostoru na kojem se uvijek moralo prilagođavati političkim i društvenim promjenama.
U podnaslovu ove knjige stoji da se radi o autobiografskom romanu, a kao moto Vegel navodi konstataciju čuvenog mađarskog pisca Šandora Maraia prema kojoj „pisac ima pravo na autobiografiju ukoliko osobno bivanje doživljava organskom nadopunom univerzalonom postojanju“. Tako ova knjiga nije samo autobiografska, žanrovski bi se prije mogla odrediti kao romansirana biografija, ali isto tako kao i esejistički ispisana sjećanja na ključne momente iz njegovog života. Kao što bi rekao veliki poljski teoretičar Jan Kot kada piše o Šekspirovim tragedijama „veliki točak istorijskog mehanizma“ je itekako prisutan u ovoj Vegelovoj knjizi, jer njegov život kao i životi njegovih predaka su uvijek određeni turubulentnim istorijskim događajima.
Njegov ozbiljno-šaljivi način pisanja je odraz Vegelove intelektualne superiornosti, jer on ozbiljne, tragične događaje posmatra s velikom dozom humora i vedre ironije. Nema u ovom romanu patetike, samosažaljevanja i jadanja, nego se lična sudbina, njegova i njegovih predaka, određena političkim dešavanjima, posmatra kroz tu ironijsku prizmu i otud ta intelektualna superiornost koja se mora dopasti svima koji se odluče pročitati ovu knjigu.
Vegel oslikava razdoblje od 1941. godine kada se rodio u kojem se osjeća kako sjetno priznaje kao plesač beskućništva na žici zbog toga što domovinu zapravo nikad nije imao, jer Mađarskoj je stran njegov svijet, a Srbiji njegov jezik i kultura. Stanovnicima tog podneblja, posebno pripadnicima manjinskih skupina, život nije bio nimalo lagan zbog svih tih povijesnih mijena, još od nestanka Austro-ugarske k. und k. monarhije i Trianonskog ugovora prema kojem je mađarskoj kraljevini oduzeta većina teritorija kada se izvan domovine tj. u stranim državama našlo preko 3 miliona Mađara.
Tako Laslovom ocu tog februara ratne 1941. godine kada su Srbi, Švabe i Mađari strepili da bi mogao izbiti rat, nije bilo jednostavno ni to kakvo će ime dati sinu. Jer, u kraljevini Jugoslaviji je još u dvadesetim godinama prošlog vijeka bio uveden zakon o etimologiji imena i prezimena. Tako je Vegelov šurjak Petro postao Petrović što je bio odgovor na praksu nasilne asimilacijske politike prethodne države koja je mađarizirala mnoga srpska imena i prezimena. Ocu je laknulo kada je matičar uveo u knjige ime Laslo, mada je po zakonu njegovog sina mogao upisati pod imenom Lazo ili Ladislav.
U ovoj knjizi se zapravo tematizira problematika nacionalne manjine, tako da se na osnovu Vegelovog iskustva može saznati mnogo o položaju vojvođanskih Mađara u raznim istorijskim periodima, smjenama država i režima. Ali ono što je najvrijednije u ovoj knjizi je to što Vegel svu tu problematiku sagledava na jedan širi, u ljudskom smislu, univerzalni način. Jer, kada piše o svom djedu sa očeve strane on navodi kako su njegovi preci u ove krajeve došli kao Nijemci gdje su se prema nepouzdanim obiteljskim legendama pomađarili. Tamo je djed bio Nijemac među Mađarima, a u Szentamasu Mađar među Srbima, piše Vegel. Pišući o iskustvima djeda i oca, kao i svom u socijalističkoj Jugoslaviji i nakon njenog raspada, Vegel zapravo piše o iskustvima tri generacije na ovom prostoru na kojem se uvijek moralo prilagođavati političkim i društvenim promjenama.
Nepokopana prošlost bila je najčitanija knjiga 2020. u Mađarskoj za šta je Laslo Vegel dobio Zlatnu medalju.
„Nepokopana prošlost“ je literarno uobličeno svjedočanstvo iz jednog posebnog rakursa čovjeka koji je doživio obnovu zemlje opustošene ratom, američke humanitarne pakete, izgradnju socijalističke Titove Jugoslavije, iskušenja informbiroa, rusku okupaciju Mađarske 1956. godine, studentske proteste 1968-me, bujanje srpskog i drugih nacionalizama i na kraju raspad Jugoslavije.
Laslo Vegel savremenik Danila Kiša i Aleksandra Tišme i nakon rata je ostao u Novom Sadu gradu u kojem se školovao i radio i u kojem je napisao ovu značajnu knjigu u kojoj je opisao aveti te „nepokopane prošlosti“.
Knjigu „Nepokopana prošlost“ , koju je s mađarskog na hrvatski prevela Xenia Detoni, objavila je izdavačka kuća Fraktura. A šta je sve pisac ispričao Amiru Kamberu i kako ipak pokušava manje gledati u prošlost, a više u budućnost, poslušajte u našem podcastu.
