Državnom strategijom do zdrave prehrane?

Stand: 25.01.2024, 17:07 Uhr

Nenad Kreizer, Saša Bojić, Amir Kamber

Njemačka vlada je nedavno predstavila strategiju prehrane koja bi trebala pridonijeti da se što više građana hrani zdravije. Predviđeno je i manje hrane u otpadu kao i sve jače okretanje organskoj prehrani. No, postavlja se pitanje može li država uopće promijeniti prehrambene navike građana? Kako? Saša Bojić predstavlja i analizira strateški dokument: „Dobra prehrana za Njemačku“. Nenad Kreizer razgovara s nutricionisticom iz Banja Luke, Draganom Lošić, o tome što je to zapravo zdrava prehrana?

'Što je zdrava prehrana' postalo je jedno od ključnih pitanja suvremenog čovjeka. No iako je prehrana vrlo važna za zdravlje, tzv. civilizacijske bolesti poput dijebetesa ili bolesti krvožilonog sustava, sve su češća pojava. Prehrana je sve više i pitanje politike, bilo kad je riječ o agrarnim subvencijma ili pak projektima za zaštitu klime. Zato je njemačka vlada nedavno donijela strategiju prehrane kojoj je cilj poboljšanje prehrane u zajedničkim kuhinjama tj. kantinama. Strategija je naišla na podjeljene reakcije o kojima govorimo danas u ovom podcastu, a o tome postoji li zapravo definicija zdrave prehrane, govorimo s nutricionisticom Draganom Lošić.

55 posto građana Srbije je prekomjerne tjelesne težine, u Njemačkoj 54 posto, EU prosjek je 53 posto. Neslavni rekorder: Hrvatska sa 63 posto odraslih građana s prekomjernom težinom. Kod muškaraca je sa 73 posto još i značajno viši. Prekomjerna tjelesna težina usko je povezana s brojnim bolestima, dijabetes, bolesti krvožilnog sustava, neki oblici karcinoma. Sve su to bolesti koje spadaju među glavne uzroke smrti u razvijenom svijetu.

Prekomjerna tjelesna težina je u najvećem broju slučajeva povezana s pogrešnom prehranom. Zato ni ne čudi da je njemačka vlada nedavno, kako je to već definirano koalicijskim sporazumom, predstavila tzv. strategiju prehrane. Cilj ove strategije je više hrane na biljnoj bazi, hrane proizvedene pod ekološki kontroliranim uvjetima, manje šećera, soli i masnoća u prehrani.

Osim toga je cilj, kako je nedavno objasnio ministar poljoprivrede i prehrane Cem Özdemir, da što manje hrane završi u otpadu. Strategija se odnosi i na zabranu ciljanog reklamiranja nezdrave hrane za djecu. Ovakav oblik marketinga bi trebao biti zabranjen.

Nije trebalo dugo čekati na optužbe na račun zelenog ministra, Cema Özdemira, da želi nametnuti jedan određeni životni stil. I to iako za sada nema konkretnih mjera koje bi savezne zemlje, u čijoj nadležnosti se nalaze obrazovne ustanove u čijim kantinama bi se trebala primjenjivati prehrambena strategija, prisilile na ono što si je vlada u Berlinu zamislila.

Što zaista predviđa vladina strategija i koliko bi ona zapravo mogla imati utjecaja na prehranu u tvorničkim kantinama i studentskim menzama. I prije svega pitanje što se znanstveno smatra zdravom prehranom. O svemu tome razgovaramo u ovom podcastu Cosmo bhs s nutricionisticom Draganom Lošić. No prvo nam Saša Bojić predstavlja glavne elemente vladine prehrambene strategije a zabilježio je i najvažnije reakcije.

„Dobro jelo za Nemačku“ – tako glasi naslov prve strategije ishrane stanovništva koju je smislila njemačka vlada, točnije, Ministarstvo za ishranu i poljoprivredu. Šta se krije iza tog slogana?

Iza slogana se krije ni manje ni više nego 90 mera sa ciljem da se svakom građaninu Nemačke omogući da se dobro prehranjuje. Sve je to razrađeno na 68 strana odgovarajućeg strateškog dokumenta. Neke od tih mera već postoje, ali nisu bile sistemski obuhvaćene, a neke su nove, pa su sve zajedno „uvezane“ u ovaj paket. Razrada paketa je bila predviđena koalicionim ugovorom. Sada je strategiju objavilo ministarstvo za ishranu i poljoprivredu zelenog ministra Džema Ozdemira – i kao rok za ostvarenje njenih ciljeva navelo 2050. godinu.

Pa da počnemo od osnovnih ciljeva strategije?

Vlada hoće da, kako piše u strateškom dokumentu, da se naša ishrana orijentiše prema „planetarnim granicama i naučnim saznanjima o zdravoj ishrani“. “Ishrana je područje koje se stalno dalje razvija kreativnim idejama“ piše tu dalje, i evo još jednog citata: Mi hoćemo da iskoristimo tu dinamiku da bismo podstakli inovacije u sistemu ishrane koje su povoljne za klimu i životnu sredinu“. Posle toga je navedeno i da je vlada sebi postavila zadatak da poboljša okvirne uslove da bi se ljudi sa pogrešnom ili nedovoljno kvalitetnom ishranom, svih starosnih grupa, kao i siromašni građani, bolje prehranjivali. Pominju se i ljudi sa „imigrantskom istorijom“ kako je to formulisano i cilj da na primer deca i mladi sa takvom pričom što bolje savladaju eventualne socijalne ili jezičke barijere na putu ka boljoj ishrani.

Lijepo, i kako to postići?

To hoće da postignu nastojanjem da se dosegnu strateški ciljevi kojih ima šest. Prvi: jesti uravnoteženo i dovoljno se kretati. Drugi: da se jede više voća, povrća, mahunastih i koštunjavih plodova, i da se povede računa o tome da konzum životinjskih namirnica bude zdrav i održivo organizovan. Treći: da pristup zdravoj i održivoj ishrani bude socijalno pravedan. Četvrti: da ishrana u obdaništima, školama i kantinama bude raznovrsna. Peto: da se poveća proizvodnja održivih i ekološki proizvedenih namirnica. I šesto: da se smanji rasipanje hrane. Uz napomenu koja važi za sve ovo, naime, da se sa tim ciljevima promeni ponašanje svih aktera u lancu snabdevanja životnim namirnicama.

Da li je i konkretno naznačeno kako da se to ponašanje promijeni?

Jeste, vlada recimo posebnu važnost pridaje ishrani van kuće, ne toliko u restoranima nego u ustanovama svih mogućih vrsta koje vode opštine ili pokrajinski organi, od škola do menzi i kantina. S tim u vezi, standarde Nemačkog društva za ishranu (DGE) valja učiniti obaveznim u školama i obdaništima. Te standarde ne moram specijalno da nabrajam jer se oni mogu lako izvesti iz malopre opisanih ciljeva. Druga važna metoda će biti takozvano „oblikovanje konzumentskog okruženja“. Zašto? - Zato što na konzumente pri kupovini namirnica utiču spoljni faktori, od samog asortimana, preko etiketa sve do reklama. Ideja je da se „konzumentsko okruženje“ što bolje saobrazi zdravlju i održivosti, pri čemu se najčešće pominje potreba da se smanji povišen konzum šećera, soli i masti, naročito u dece. Pominje se i bolje obeležavanje namirnica tako da bude jasno koliki ja u njima odnos, da tako kažem, zdravog i štetnog. A biće podsticane i inovacije na planu traženja biljnih alternativa za životinjsku ishranu. I da kažem još i da će biti razvijane strategije sa ciljem da se i građanima sa plitkim džepom omogući kupovina zdravih namirnica, jer su one u pravilu skuplje od industrijskih proizvoda nabijenih šećerom, solju ili mašću.

Vjerojatno je to povezano i s nekom vrstom „informativne ofanzive“ kako bi to sve ljudima postalo jasno?

Tako je, posebna pažnja će biti posvećena edukativnim projektima i medijskom radu. Uz unapređenje „prehrambene kompetencije“ svih pedagoških radnika.

Da li su u strateškom dokumentu sa ishranom povezali i sport ili kretanje, s obzirom da se stalno naglašava da se radi o kompletnom okviru ili okruženju u kojem bi sve mjere trebale djelovati? To je teško zamisliti bez dovoljno fizičke aktivnosti.

Svakako, tu se opet planira i edukacija na svim nivoima, te unapređenje organizovanog sporta generalno. Za to su potrebne naravno podesne lokacije i objekti, te da se klupski sport učini što popularnijim i dostupnijim.

Kako izgledaju prve reakcije na ovu strategiju?

I pored tako svetlih i lepih ciljeva Ozdemirovog ministarstva, većina kritika bi mogla da se opiše formulacijom: Sve je to lepo i krasno, ali... i posle tog ali dolaze delom vrlo oštre primedbe. Tako recimo direktor organizacije Fudvoč koja ima poseban fokus na zdravoj ishrani, Kris Metman, smatra da je najpre dobro što ovakva strategija uopšte postoji – to ranije nije bio slučaj. Prema njegovim rečima, proizvodi koji se u samoposlugama najbolje vide i koji su najjevtiniji, obično spadaju u najnezdravije i vlada nije predvidela deltvorne mere. Na primer, šećer spada u osnovne namirnice i oporezuje se manje od drugih namirnica. Ozdemirov plan ne predviđa izmene u čitavom sistemu oporezivanja namirnica i to je za njega najveći nedostatak.

Orgnizacija WWF, Svetski fond za prirodu, navodi da je strategija suviše uopštena a premalo obavezujuća, te da je vremenski okvir za njenu kompletnu implementaciju do 2050. godine preveliki. WWF smatra da je ostalo potpuno nejasno na koji način bi recimo sve one izmene u školskim kuhinjama, studentskim menzama i svim vrstama kantina uopšte mogle da se finansiraju.

Savez zdravstvengo osiguranja AOK takođe smatra da je strategija na mnogim mestima slabo razrađena i da zaostaje za preporukama Građanskog saveta Bundestaga koji je pre nešto više od nedelju dana takođe objuavio svoje preporuke. AOK je posebno nezadovoljna time što je, kako navodi, vlada ostavila nejasnim kako tačno misli da subvencioniše voće, povrće, mahunarke i koštunjave plodove.

Komentatori koji su se dosad oglasili u štampi uglavnom smatraju da je strategija inicijalno lepo zamišljena, ali da ne nudi konkretna rešenja kada je reč o postizanju ciljeva.

I  za kraj nam reci još malo više o tom Građanskom savjetu Bundestaga, za njega su sada mnogi sigurno čuli prvi put.

Pa da, to je bila zapravo zanimljiva akcija, Bundestag je prošle godine metodom slučajnog izbora odabrao 160 građana starijih od 16 godina sa idejom da oni što bolje reprezentuju sve slojeve društva i zamolio ih da sami razrade novu strategiju ishrane, naravno, sa manjim pretenzijama od nemačke vlade. I tih 160 ljudi se sastajalo i mozgalo o tome, i 14. januara je zvanično objavljena i njihova ekspertiza te predlozi da se sprovede devet mera. To su besplatan ručak za svu decu u svim ustanovama, etiketa na namirnicama da se zna da potiču iz Nemačke ili EU, obaveza velikih prodavaca hrane da ostatke koji još mogu da se konzumiraju podele dobrotvornim ustanovama, da se uslovi života i poreklo životinja transparentno označe, da se uslovi u kojima žive životinje koje jedemo poboljšaju, da se na zdrave proizvode ukine porez na dodatu vrednost, da se u ustanovama za negu i bolnicama bitno poboljša ishrana, da se takozvani energetski napici prodaju samo starijima od 16 godina da se poveća broj kontrolora životih namirnica generalno. A u februaru će ti predlozi i zvanično biti predati predsednici Bundestaga, tako da ćemo tada verovatno imati prilike da tim povodom ponovo porazgovaramo o ishrani građana Nemačke.

O tome kako će izgledati svakodnevna prehrana građana još uvijek, uglavnom, u Njemačkoj, odlučuje svako za sebe individualno. Državna prehrambena strategija bi mogla samo pomoći u tome da zdrava prehrana bude dostupna što većem broju građana i to po pristupačnim cijenama. Isto tako i na pitanje što je zapravo zdrava prehrana, kako smo čuli, nema jedinstvenog odgovora nego se radi o individualnom pristupu. Ipak je dobro informirati se o prehrambenim navikama jer još uvijek postoje mnoge zablude kada su pojedine namirnice u pitanju.