Škola u Njemačkoj: Sve što trebate znati o upisu u srednju školu. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 17.10.2023. 27:56 Min.. Verfügbar bis 16.10.2024. COSMO. Von Maja Maric.
Škola u Njemačkoj: Sve što trebate znati o upisu u srednju školu
Stand: 17.10.2023, 18:04 Uhr
Maja Marić, Filip Slavković, Boris Rabrenović
Ja sam Maja Marić i danas vam donosim jednu praktičnu temu - kako točno izgleda proces upisa djece u srednju školu u Njemačkoj.
Nakon što smo vam, u ranijim podcastima, već pojasnili u detalje kako izgleda cijeli njemački sustav školovanja, ovu jesen bavimo se onim čime se bave i svi roditelji djece u četvrtom razredu. Upisom u srednje škole.
Iako je njemački sistem školovanja cijenjen u svijetu, on se zapravo dosta razlikuje od sistema na koji su navikli svi oni koji dolaze iz zemalja Zapadnog Balkana. Osim što djeca ranije kreću u srednju školu, proces upisa se bitno razlikuje i traje gotovo cijelu godinu.
S druge strane - jeste li upisali svoju željenu školu, znat ćete puno prije nego završite četvrti razred.
I dok je Njemačka poznata po birokraciji i ustaljenim pravilima, kad su srednjoškolski prijelazi u pitanju, stvari nisu uvijek baš tako jasne. Zato smo mi ovdje da vas provedemo kroz proces. Kolega Filip Slavković se stavio u ulogu roditelja čije dete bi za godinu dana već trebalo da bude u nekoj srednjoj školi u Nemačkoj.
Filipe, šta si ti naučio?
Majo, naučio sam da je nemački obrazovni sistem još komplikovaniji nego što to na papiru izgleda jer se na kraju osnovne škole deca, a u tom uzrastu još više njihovi roditelji, suočavaju sa teoretski gotovo neograničenim izborom ali u praksi sa velikim ograničenjima kada treba da pređu u neku od srednjih škola.
Zašto si stekao takav utisak?
U Nemačkoj u sekundarnom sistemu obrazovanja postoje značajne razlike u srednjim školama ne samo od jedne do druge savezne zemlje nego i od okruga do okruga tj. od grada do grada a onda i među školama u jednom istom gradu. Mi smo ovde u studiju WDR-a u najmnogoljudnijih saveznoj zemlji, Severnoj Rajni Vestfaliji, u Kelnu, metropoli od milion stanovnika u kojoj samo gimnazija ima 35; a među njima su i one kojima upravljaju crkve, te muzička ili sportska gimnazija itd. Svaka gimnazija pri tom ima neka svoja težišta, npr. na prirodnim naukama ili na informatici ili su čak politički malo više levičarski ili liberalno ili konzervativno orijentisane. A gimnazije su, mada sve popularnije, ipak samo najviši oblik sekundarnog obrazovanja odnosno najprestižniji vid srednjih škola. Još brojnije od Gymnasium, i sa još više đaka, su srednje škole višeg stepena ili Realschule ali i dalje postoje stare srednje zanatske škole ili Hauptschule; a raste značaj tzv. opštih srednjih škola koje se zovu Gesamtschule i nešto su između onih dvaju škola sa profesionalnim profilima i klasičnih gimnazija. A sve ovo navedeno još ima i različite varijacije u drugim saveznim zemljama, do toga da se u Berlinu i Brandenburgu na istoku Nemačke, u srednju škole čak kreće dve godine kasnije.
Kako onda roditelji i njihova deca da konkretno odaberu srednju školu u NRW?
U teoriji, roditelji biraju srednju školu za koju smatraju da će najviše odgovarati njihovoj deci. U praksi, prema zvaničnim podacima, oko polovina dece u Kelnu ne bude u prvoj rundi prijemnih primljena u školu koju su izabrali pa moraju da se bore oko slobodnih mesta u drugoj turi ili da čekaju loz. Prošle godine je ovde svojevrsna lutrija, koju su organizovale gradske vlasti, odlučivala o tome koje će dete dopasti u koju srednju školu, što je izazvalo i proteste roditelja. To je zato što za srednje škole ne važi ono osnovno pravilo koje važi za osnovne škole: da dete treba da se upiše u školu u svom okrugu, odnosno u svom širem komšiluku.
Hajdmo onda konkretno: kako se deca upisuju u srednje škole?
Pripreme počinju već sada, i za roditelje odnosno decu koja su krajem ovog leta krenula u završne, četvrte, razrede osnovnih škola ali i za same srednje škole koje naredne jeseni očekuju nove učenike u petim odnosno svojim početnim razredima. Već od sredine septembra a najviše tokom oktobra i novembra sve srednje škole organizuju po jedan ili dva informativna skupa za porodice. To su večeri na kojima se škole predstavljaju budućim đacima i roditeljima a deca i njihove mame i tate mogu da saznaju sve o npr. organizaciji škole, tehničkim uslovima, školskim planovima i dopunskim programima itd. Na osnovu toga bi onda porodica trebalo da može da donese odluku o tome u koju školu će dete ići.
Ali to je tek početak procesa…
U decembru onda stvari postaju ozbiljne. Svako dete koje završava osnovnu školu će od januara moći da se prijavi samo za jednu srednju školu. Procedura je centralizovana, za prijavu mora da se koristi zvanični formular i svako dete iz gradske obrazovne službe poštom dobija jedan takav formular koji u originalu potom predaje srednjoj školi koju je odabralo. Ali za prijem u srednju školu biće mu neophodno i svedočanstvo sa polugodišta završnog razreda osnovne škole, dakle potrebne su dobre ocene u decembru. Dakle, učiteljica ili učitelj osnovne škole preporučuje svom učeniku u završnom razredu da li može kasnije da upiše gimnaziju ili opštu srednju školu ili treba da ide u realnu gimnaziju ili ipak u zanatsku školu. Ta preporuka je važna, ali NIJE obavezujuća. Ključno je ono što odluče roditelji. Oni mogu da prijave dete u bilo koju školu, a onda se u zavisnosti od kapaciteta odlučujue da li će dete biti primljeno.
Marijana Begić
Sa mnom je danas Marijana Begić koja živi u Kölnu i koja je također završila srednju školu u Kölnu, ali ima i djecu školske dobi.
Da, imamo dvije curice, treći i šesti razred.
I to znači da ste prošle godine prošli upis u srednju školu, a iduće vas čeka još jedan upis. Recite mi malo o vašem iskustvu s upisom u srednju školu.
Uvijek je nešto lijepo imati djecu, radovati se. Svaka promjena donosi svoje izazove i to sve. Ali kad se krene, znači upis od trećeg razreda, da li su dovoljno dobre ocjene, nisu dovoljno dobre, da li ćete dobiti to pismo za slobodno biranje škole, uvijek nešto s dobrim i s lošim stvarima. Sve više i više. Mislim da su naši roditelji to onako ciljano bolje radili: živite u kvartu, gdje je najbliža škola, super, evo dijete ide u tu školu i točka. Mi smo možda danas jedna generacija koja od puno izbora sebe dovodi u jednu situaciju koja nastane onako bez strukture. Znači, od trećeg razreda je ta cijela panika, tih ocijena tih informacije što primate, da li ima ili nema dovoljno mjesta za svako dijete, za vaše dijete? Postanete, naravno, u jednoj sekundi egoistični. Razmišljate samo ja, ja i ja, samo o sebi.
Informacije su jako široke. Znači, imate uvijek puno pozitivnih i negativnih i jako je teško napraviti strukturu šta su točne i šta su točne meni, koje su meni osobno bitne za moje dijete, za upis. I nažalost se strašno puno mijenja. Znači, od generacije do generacije, od godine do godine. Ja sam imala iskustvo da je najveći problem bio informirati se kod mama koje imaju nešto malo stariju djecu jer sam mislila da su to točne informacije da su prolazile taj period, kao što mi smo u tom trenutku prolazili. Ali nešto što je možda bilo prije pet šest godina, nažalost, više nije bilo aktualno, već i to je isto još bila jedna točka koja nas je dovodila do ludila.
Dakle: svedočanstvo s polugodišta završnog četvrtog razreda osnovne škole, preporuka učitelja na osnovu sveukupnog uspeha i utiska iz prva tri i po razreda …
I popunjena originalna prijava – to je ono osnovno što je potrebno za prijavu u srednju školu. Rokovi za prijavljivanje đaka za polazak u srednju školu od 2024.-2025. godine u NRW su uglavnom tokom februara naredne godine, mada uključuju i poslednju sedmicu januara i sami početak marta. Preporučuje se da se krajem decembra i početkom januara roditelji jave svojim željenim srednjim školama i upriliče savetovanje sa rukovodstvom škole pre nego što se prijave.
To savetovanje onda daje roditelju garanciju da će dete upisati u željenu školu?
Nema garancije ali može da bude orijentacija. Konačna odluka o prijemu je na direktorki srednje škole koja se rukovodi kriterijumima kakvi su: da li je u tu školu ide dete iz iste porodice, da li će u razredu biti uravnotežen broj dečaka i devojčica, da li će biti skladan broj učenika različitog maternjeg jezika, koliko daleko od škole deca žive i da li su u osnovnu školu išla u susedstvu itd.
Ako su sva ta pravila tako jasno, zašto onda svake godine sve više dece ne bude primljeno u srednju školu za koju su se prijavili pa se mesta u dele drugoj rundi?
To je problem koji pre svega postoji u velikim gradovima. U manjim sredinama je i teoretski izbor škola manji i situacija je za porodice mnogo jasnija. U Kelnu, pak, roditelji sa kojima sam razgovarao, a čija deca sada završavaju osnovnu ili su nedavno upisala srednju školu, uglavnom se žale najpre na to da se porodice masovno odlučuje za jedne te iste škole jer nema dovoljno škola koje svi žele. Ali gotovo svi ukazuju i da se brojna mesta za đake dodeljuju preko veze jer su i konačna odluka direktora srednje o prijemu, ali i ona preporuka učitelja osnovne škole, u ekskluzivnoj nadležnosti tek malog broja ljudi u nastavnim kadrovima.
Mada treba da kažemo da za tvrdnje da se đaci primaju preko veze nema dokaza. Čuli ste iskustvo Marijane Begić o upisu djece u srednju školu, a prije nje FIlip Slavković nas je proveo kroz cijeli proces. Najvažnije od svega je imati najnovije aktualne informacije, a onda sve ostalo nekako ide.
