Zašto raste broj neplivača?

Stand: 07.08.2023, 12:00 Uhr

Nenad Kreizer, Maja Marić, Boris Rabrenović

Odmor uz vodu ima i svoju crnu statistiku: samo u prošloj godini u Njemačkoj je od utapanja u otvorenim vodama život izgubilo 355 osoba. Razlog je najčešće nedovoljno vladanje vještinom plivanja. Zašto raste postotak građana koji ne znaju plivati, kako u Njemačkoj tako i u regiji jugoistoka Europe, o tomu razgovaramo u ovom podcastu Cosmo Bosanski/hrvatski/srpski između ostalog i s docentom za plivačke sportove na Kineziološkom fakultetu u Osijeku Draženom Rastovskim.

Djeca u osnovnoj školi – ne znaju plivati

Alarm za roditelje: broj neplivača osnovnoškolske dobi udvostručio se u pet godina. Oko 20 posto djece u dobi između šest i deset godina nije znalo plivati ​​2022. godine, pokazuje istraživanje Forse za Njemačko društvo za spašavanje života (DLRG - Deutschen Lebens-Rettungs-Gesellschaft).

Prije samo pet godina, udio neplivača osnovnoškolske dobi bio je deset posto. Kako dalje pokazuje istraživanje, još 23 posto djece prema mišljenju roditelja nesigurni su plivači. Tek 57 posto njih sigurno je u vodi.

Morski konjic – značka za početnike

Njemačka ima uredjen sistem rangiranja vještine plivanja. Pa tako postoji poznati “Seepferdchen” iliti morski konjic koji označava plivača početnika, a nakon njega slijede brončana, srebrna i zlatna plivačka značka.

Ono što često zbunjuje roditelje je upravo dobivanje te prve značke. Pošto dijete mora moći skočiti u bazen i preplivati 25 metara, roditelji Seepferdchena smatraju dokazom o plivačkom umijeću i ne znaju da taj bedž plivača početnika nije dokaz sigurnog plivanja.

Upravo zato, na temelju podataka roditelja o stečenim plivačkim značkama, DLRG pretpostavlja da ukupno šestero od desetero djece na kraju osnovne škole (58 posto) nisu sigurni plivači .

DLRG također krivi neuobičajenu obuku plivanja tijekom pandemije korone za visok udio neplivača. Jer za vrijeme pandemije naprosto nije bilo moguće održavati nikave obuke plivanja – ni privatne ni školske. Zbog toga 37 posto dječaka i djevojčica osnovnoškolske dobi još nema nikakvu značku ili dozvolu za plivanje.

Čak je i udio djece s morskim konjicima pao sa 69 na 54 posto u 2022. u odnosu na 2017. godinu .

Više neplivača u siromašnijim kućanstvima

Prema anketi, u siromašnijim kućanstvima mnogo je više neplivača:

Skoro polovica (49 posto) djece iz kućanstava s mjesečnim neto prihodom manjim od 2.500 eura ne zna plivati.

S druge strane, s neto prihodom većim od 4000 eura, neplivača je samo 12 posto.

Osobe sa završenom srednjom školom (14 posto) također imaju tri puta veću vjerojatnost neplivača u obitelji, a osobe s migrantskom pozadinom (9 posto) dvostruko veću vjerojatnost neplivača od prosječne populacije od 14 i više godina .

Ukupno polovica od 2.000 ispitanika u dobi od 14 i više godina izjavila je da zna dobro ili vrlo dobro plivati. Posljednja usporediva studija do danas bila je 2017. Što i dalje nije dobar niti siguran broj.

Predsjednica DLRG-a, Ute Vogt, upozorila je da dječaci i djevojčice, kao što uče čitati, pisati i računati, moraju naučiti i plivati.

Je li plivanje obavezno u školama?

U školi je nastava plivanja obavezna od 3. razreda. Prema školskom planu i program, najmanje 30 minuta tjedno tijekom godine rezervirano je za plivanje . Ipak treba biti realan i uzeti u obzir da se u ovoj disciplini gubi puno vremena upravo na oblačenju, skidanju i sušenju pa je tako upitno koliko stvarnog vremena za trening ostaje. Baš zato bi bilo idealno da djeca plivaju već prije polaska u školu. To poboljšava mogućnosti za svakog učitelja i osigurava sigurnost za djecu.

Naglasak je na tome da se mora doći do toga da svako dijete do kraja osnovne škole može sigurno plivati, napomenula je Ute Vogt, predsjednica DLRG-a.

Ali treba uzeti u obzir i druge faktore kao što je dostupnost bazena, al i dostupnost tečajeva plivanja. Iako se često skreće pažnja upravo na podatke da, eto, manje znaju plivati siromašniji, manje obrazovani i oni migrantske pozadine, što je uvijek rečeno malo svisoka, isto tako treba reći da nije sva krivnja na njima.

Jer jednako tako ima velik broj onih koji žele naučiti plivati, ali – nemaju gdje. Pa tako nemaju sva mjesta, a posebno ne sve škole, pristup bazenima. A ako imaju, tečajevi za plivanje su toliko popunjeni da se liste čekanja često probijaju godinu dana prosječnog čekanja na red. S tim da se broj tečajeva zapravo smanjuje tokom ljetnih mjeseci – jer je više kadra potrebno na vanjskim bazenima. Nešto kao i s vrtićima – država vam govori da dijete treba u vrtić kako biste mogli raditi, a onda vam kaže da mjesta u vrtiću nema iduće tri godine.

Uza sve to nije zanemariva ni gospodarska kriza koja je ove zime utjecala na smanjenje temperature na bazenima kao i na smanjenje radnih sati nekih bazena.

Mjere za poboljšanje situacije

Samo primjera radi, Ministrstvo obrazovanja je pripremilo posebne ponude financiranja i podupiranja obuke sposobnosti plivanja kroz razne tečajeve z avrijeme školskih praznika, kao što je NRW kann schwimmen! u našoj blizini. Tu su i programi financiranja provedbe školskih plivačkih tjedana npr.

Grad Keln ima također zanimljivo rješenje – pokretnim vodenim kontejnerima. Predsjednik sportskog odbora Oliver Seeck je napomenuo da ima premalo bazena za trening školaraca. Zato promiče podučavanje barem osnovnih vještina plivanja do 1.400 djece u ljetnim mjesecima u kontejneru u sklopu pilot projekta u odgovarajućim osnovnim školama.

Ideja je došla od direktora Köln "Sharky Sportsclub" i trenera plivanja DSV-a Martina Beckera i Franka Rabea (generalnog tajnika Plivačkog saveza NRW).

Okružni sportski savez u Dürenu dao je postaviti ispred tamošnje osnovne škole pilot-postrojenje: golemi nekadašnji prekomorski kontejner u koji je ugrađen bazen dimenzija tri puta devet metara. Sve je profesionalno izradila tvrtka za čelične konstrukcije iz Eschweilera, uključujući postrojenje za obradu vode, toplinske pumpe i svlačionice.

Budući da se novi unutarnji i vanjski bazeni ne mogu financirati u dogledno vrijeme, državna vlast i sportske organizacije došle su na ideju mobilnih bazena. Oni bi trebali ostati oko 4 do 6 tjedana na mjestu gdje se ne mogu ponuditi drugi tečajevi plivanja. Za to se mogu prijaviti općine, struju, vodu i ostale troškove pokriva država.

Mobilni kontejneri za plivanje imaju i ekološku stranu - trebali bi biti održivi. ​​30.000 litara vode po bazenu se nakon upotrebe deklorira i nudi poljoprivrednicima za poljoprivredu. Također je predviđeno da dizalice topline za pripremu vode i grijanje električnu energiju dobivaju iz fotonaponskih sustava na krovu kontejnera. Mobilni plutajući kontejneri trebali bi krenuti s radom u cijelom NRW-u na jesen.

Plivanje nije (samo) ljetna razbibriga

Plivanje je vještina preživljavanja – i to bi trebali imati na umu u svakom trenutku. U prilog tome ide i podatak o 300 žrtava utapanja u Njemačkoj u 2021. Godini.

Statistika ne ide u prilog ni zamljama Regije. Gotovo dvije trećine mladih do 30 godina u Srbiji ne zna plivati. Udruženje Pobuna Srbija 2019. anketiralo je 2.400 osoba, a mnogi su naveli da za vreme školovanja „nikad nisu probali da nauče da plivaju jer nije bilo škola plivanja ili bazena u njihovom mestu.”

U Hrvatskoj, na 16. Hrvatskom savjetovanju o obuci neplivača iznesen je podatak da također više od polovice djece u Hrvatskoj ne zna plivati. Poznati hrvatski sportski professor Vladimir Findak tad je predložio da učenici ne mogu završiti osnovnu školu dok ne nauče plivati. Jer Hrvatska je 2010. ukinula obaveznu poduku u školama jer naprosto nije bilo infrastrukture da se održi.