Omiljeno a nezdravo - fast food. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 02.01.2024. 26:07 Min.. Verfügbar bis 01.01.2025. COSMO. Von Maja Maric.
Omiljeno a nezdravo - fast food
Stand: 02.01.2024, 13:01 Uhr
Maja Marić, Nenad Kreizer, Nada Pester
Pizza, hamburger, kebap - koliko nas je danas imalo nešto od toga za ručak? Brza hrana je praktična, jeftina a ukusna. Ali da li je zaista toliko nezdrava? Izaziva li ovisnost? Maja Marić i Nenad Kreizer o razlici izraza "fast food" i "junk food". I kako to da zemlje Regije imaju veću stopu gojaznih? Dr. Aida Filipović Hadžiomeragić iz Zavoda za javno zdravstvo BiH, govori o akciji u suradnji s UNICEF-om koja pomaže da djeca, ali i roditelji, nauče kako da brza hrana ne bude i prvi izbor.
Brza hrana je sastavni dio naših života. Nećemo si lagati. Velika većina odraslih ljudi zna što bi trebala jesti, a što ne, što je to zdravo, a što nam šteti. Isto je i s pušenjem kao i s alkoholom. Iako će nam liječnici reći da nam se može progledati kroz prste - ako je sve u granicama.
Ali moderna vremena zahtijevaju brz tempo života. Tražimo najbrži način kako doći do posla, sport koji će nam dati najviše rezultata u najkraćem vremenu, lijekove koji djeluju odmah i vodiče koji će nas naučiti kako obaviti što više u što kraćem vremenu. Brzo hodamo, brzo pričamo, brzo vozimo, čak i podcaste slušamo - ubrzano. Ok, možda samo ja?
I zato brzo i jedemo. Fast food je hrana koja odgovara modernom načinu života jer je lako dostupna, ne zahtjeva dugu pripremu i često nije niti pretjerano skupa. U vremenu kada se svaka minuta cijeni, brza hrana je postala često logičan izbor kako bi se uštedjelo vrijeme. A i njen okus ne pomaže u našoj želji da ju smanjimo.
Jer brza hrana je prvenstveno ukusna. Ako pitate ljude oko sebe, baš svatko će vam reći da ima omiljenu brzu hranu, a na komentare da netko ne voli, recimo, pizzu, padamo u nesvjest. Dok se nitko ne obazire kada kažemo da ne volimo brokulu jer se to valjda podrazumijeva.
Tako je najpopularnija brza hrana pizza, a slijede je döner kebabi i hamburgeri. U Njemačkoj u skupini starijih od 55 godina i dalje titulu omiljene nosi currywurst, dok je onima izmedju 18 i 40 takva vrsta kobasice, ili, ako se usuđujem reći, hrenovke pala na listi dovoljno nisko da nije među prva tri izbora.
Brza hrana je praktična, to sam već rekla, ali zašto je i dalje toliko volimo da bez obzira na njenu lošu reputaciju? Zašto i dalje biramo tu visokokaloričnu bombu punu neidentificiranih sastojaka od koje nam rastu zazubice, ali i - obujam struka. Zašto ne biramo slow-food onu sporiju i zdraviju već brzu, fast-food? Nenad Kreizer ima odgovore na ta pitanja.
Nenade, što je to zapravo brza hrana, postoji li neka definicija?
Pojam brze hrane se ne odnosi samo na način njezine pripreme i konzumacije, jer po toj logici bi recimo i kuhano jaje ili jabuka bile brza hrana. Dakle postoje različiti pojmovi poput fast food ili junk food. Prvi se odnosi na brzinu pripreme a drugi na kvalitetu.
Ali u pravilu se pojam fast food odnosi na hranu koja je brzo dostupna ili joj priprema traje vrlo kratko. Ostali aspekti se odnose na energetsku vrijednost ove hrane koja je u pravilu vrlo visoka. Istodobno nutricionistički gledano, ova hrana zadovoljava prije svega energetske potrebe i u pravilu je intenzivno obrađena, često industrijski prerađena i često je siromašna vitaminima i mineralima ali zato bogata šećerom, bijelim brašnom i mastima, i to onim lošima.
Postoji neka konkretna jela tipična za pojam brze hrane?
Pa danas se uglavnom poznati lanci poput McDonaldsa ili Burger Kinga povezuju s pojmom brze hrane. Dakle hamburgeri, pommes frites ali i pizze pa i razne turski ili azijske zalogajnice koje prodaju uglavnom jeftinu, visokokaloričnu hranu.
Znači li to da je svaki hamburger pizza ili Döner Kebap loša hrana?
To se ne bi moglo tako reći. Jer ima velikih razlika između hamburgera i hamburgera ili pizze i pizze. Postoje mnogi ugostiteljski objekti koji recimo pripremaju premium hamburgere: tu je dakle žemlja koja dolazi od pravog pekara, pljeskavice su od organskog mesa isto kao i salata i prilozi. Isto tako i pizza gdje ugostitelji upotrebljavaju vlastito tijesto i kvalitetne sastojke.
No takva su mjesta u pravilu mnogo skuplja od lanaca brze hrane i u principu se ne obraćaju istoj publici koja jede hamburgere iz McDonaldsa ili pizze recimo iz lanca Domino gdje se radi o industrijski visokoprocesuiranim sastojcima poput industrijskog tijesta ili recimo mesa niže kvalitete.
Koliko je uopće star pojam fast fooda?
On se zapravo povezuje s počecima urbanog života. Dakle kada na manjem prostoru živi veći broj ljudi. Tako je recimo i u Pompejima pronađeno nekoliko zalogajnica. Često su se ovdje prehranjivale mase jer u pravilu najveći broj građana kod kuće nije imao mogućnost za pripremu hrane. Slično je i danas u mnogim napučenim gradovima posebice u Aziji gdje većina građana živi u malim stanovima bez kuhinje.
Polazi se od toga da moderna povijest fast fooda počinje s utemeljenjem lanca McDonalds 1955.
Zašto je fast food/junk food nezdrava hrana?
Mislim da teško možemo govoriti općenito o čak i o onome što nazivamo junk food (dakle doslovno hrana smeće) generalno opasnoj hrani. Liječnici ne vole upotrebljavati pojmove poput zdrave ili nezdrave hrane. U pravilu je u razvijenom svijetu svaka hrana koja dolazi na tržište sa zdravstvenog stanovišta bezopasna.
No stvar je u količinama i učestalosti prehrane ovakvom vrstom hrane. Jedan Big Mac mjesečno neće nikog učiniti pretilim tj. bolesnim. Institut Robert Koch se u svom dugogodišnjem istraživanju na polju brze hrane usredotočio upravo na učestalost konzumacije. Kao granica se tu uzimala mjera od dva obroka tjedno koja spadaju u tu kategoriju.
I što je pokazala studija?
Pa ne baš ohrabrujuće podatke. Tako preko trećine djece i mladih tjedno konzumira više od dva puta. Zanimljivo je da dječaci znatno češće konzumiraju hamburgere, pomfri, currywurst i pizzu nego djevojčice.
Ima nekih studija koje su pokazale da česta konzumacije te tzv. junk fooda negativno utječe na pamćenje. Stručnjaci to povezuju s velikim udjelom šećera u takvoj vrsti prehrane što uzrokuje neke upalne promjene.
Ako pogledamo na ponude lanaca brze hrane, vidimo da se dobar dio menija zapravo obraća najmlađim konzumentima pa tako uz nezdravu hranu dijele igračke ili nagradne igre.
U Njemačkoj je 2019. 54 posto odraslih prema medicinskim kategorijama bilo pretilo. No unutar Europske unije je rekorder upravo Hrvatska sa 65 posto pretilih odraslih osoba.
I tu smo kod regionalnih razlika.
Brza hrana na jugoistoku Europe se naravno razlikuje od one na zapadu i sjeveru Europe. U toj regiji se baš i ne mogu optužiti McDonalds i ostali lanci za pretilost stanovništva jer su ovi lanci u usporedbi s ostatkom Europe relativno rijetki a i postoje tek zadnjih tridesetak godina.
To pokazuje da i bureci i ćevapi, koje nitko nikad ne bi svrstao u junk food mogu dobiti i taj epitet. Jer ako uzmemo ćevape što je to negoli masno naglo prženo meso u masnoj lepinji. Po mogućnosti još i kajmak uz to. Svaki nutricionist bi se tu uhvatio za glavu.
Da se mi ipak vratimo znanstvenim zaključcima: čini li Fast Food ovisnim?
Sudeći po više studija: da. Visokokoncentrirana fruktoza, koja se nalazi u gaziranim pićima, mononatriumglutamat, dakle pojačivać okusa, masnoće i rafinirani šećer, dakle ste ono što pronalazimo u brzoj hrani, imaju prema jednoj američkoj studiji iz 2010. isti učinak kao i kokain, tj. aktiviraju dijelove mozga koji se aktiviraju i nakon konzumacije droga. To su potvrdile i brojne druge studije koje su pokazale da konzumacija brze hrana stvara isti "high" osjećaj kao i droge.
Hvala ti Nenade. Iako moram reći da dok pričamo o negativnim aspektima, ja svejedno razmišljam što mi je od svega navedenog tu u blizini za ručak. Tako da je ovo definitivno borba koja nije jednostavna. Ali tješim se kontrolom količine i biranjem svježijih namirnica.
Umjerenost prije svega. To bi bio možda nekakav lajtmotiv ove epizode našeg podcasta. Nenad Kreizer nam je objasnio da nije svaki fast food ujedno i junk food. Točnije, da i brza hrana ima svoje zdravije opcije. Istina, redovno su to skuplje opcije, ali ako imamo na pameti sve potencijalne bolesti možda ipak vrijedi njima dati prednost.
Također je važno napomenuti da nisu svi gojazni ljudi i nezdravi ljudi. O tome ovisi puno faktora. Ali ne možemo poricati rezultate koje donosi znanost - visokokoncentrirana fruktoza, pojačivaći okusa, masnoće i rafinirani šećer, naprosto nisu dobri za nas. I to je nešto čega smo svjesni i bez čitanja znanstvenih radova, sudeći često samo po vlastitom osjećaju nakon navedenih obroka.
Moderno društvo i dalje će ostati brzo i tražiti će od nas da pratimo tempo. Brza hrana neće nestati s menija, a pizza će vjerojatno još dugo biti prva na listi omiljenog fast fooda. Samo možda nakon ovog podcasta, baš vi odlučite da će vaša biti domaća i s rukolom i parmezanom ili neka vegetarijanska opcija. Tko zna, možda se i neko dijete odluči probati povrće s nje. Mali korak za čovječanstvo, a velik za malog čovjeka. Jer se mora zdravo jesti da bi se moglo zdravo rasti, zar ne?
