Zapadni Balkan u zapećku svjetske politike?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 06.06.2023. 23:17 Min.. Verfügbar bis 05.06.2024. COSMO. Von Amir Kamber.
Zapadni Balkan u zapećku svjetske politike?
Stand: 06.06.2023, 18:20 Uhr
Amir Kamber, Nenad Kreizer, Nada Pester
Gdje je Evropa danas? WDR-Europaforum u Berlinu propituje njenu ulogu nakon istorijske prekretnice kako ju je nazvao kancelar Scholz. Da li je ruski napad na Ukrajinu EU gurnuo u zapećak svjetske politike? Profesor Florian Bieber, direktor Centra za studije Jugoistočne Europe u Grazu, u razgovoru s Amirom Kamberom analizira značaj regije Zapadnog Balkana na svjetskoj političkoj sceni. Nenad Kreizer objašnjava zbog čega Evropa možda ipak nije bezubi lav na globalnom planu?
Pozdrav Nenade, često se može čuti da Europa tj. Europska unija i nije neki igrač na globalnoj sceni. Uostalom - tim se pitanjem, tom sumnjom, upravo se i vodi WDR Europaforum u Berlinu čiji naslov glasi: U zapećku svjetske politike?
Pa to je možda percepcija još iz sedamdesetih i početaka vanjske politike tadašnje Europske zajednice kada je ova politička tvorevina još zaista govorila mnogim jezicima i štitila razne interese što s obzirom na hladnoratovsku podjelu i nije čudo.
Ako uzmemo šest zemalja koje tvore osnivačko tj. povijesno jezgro 1950. osnovane Europske unije za ugljen i čelik, kojoj su pripadale Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg, na prvi pogled je jasno koliko su te zemlje bile različite u vanjskopolitičkom smislu.
OK, reci nam nešto više, o kakvim razlikama se radi?
Njemačku vanjsku politiku je prije svega desetljećima uvjetovala činjenica da je bila podijeljena i da se nalazila na samoj mogućoj fronti sukoba Istoka i Zapada. Treba pritom reći da je u to doba jedna od osnivačica prvobitne europske zajednice, Francuska, u Africi imala mnoge kolonije. A i Drugi svjetski rat se u Europi osjećao mnogo dulje nego drugdje u svijetu.
Evropski parlament
Uglavnom bile su to po vanjskoj politici potpuno različite zemlje i to je potrajalo desetljećima. Možda najbolje tu razjedinjenost ilustrira poznata izjava legendarnog američkog ministra vanjskih poslova Henryja Kissingera (100g) koji je rekao da kada želi razgovarati s Europom o nekom gorućem pitanju, ne zna koga da nazove.
Europska unija je prije svega bila koncipirana kao ekonomska zajednica država tek nakon 1993. i kao politička zajednica.
Europska unija tj. zajednica je doduše i prije djelovala u nekim vanjskopolitičkim pitanjima. Recimo u reakciji na raspad Jugoslavije kada su članice pokušavale djelovati jednoglasno što, kako se sjećamo i nije uvijek bio slučaj. Tek ugovorom iz Maastrichta iz 1993. Europska unije dobila ono što danas zovemo zajednička vanjska i sigurnosna politika.
Rat na području bivše Jugoslavije je okončan, kao što se sjećamo, tek snažnijom intervencijom Sjedinjenih Američkih Država.
To bi mogla biti jedna od glavnih zamjerki Europskoj uniji: da sporo i neučinkovito djeluje kada su u pitanju krize. Ali koji je razlog tome?
U samoj strukturi Europske unije. Nakon izlaska Velike Britanije mi još uvijek imamo 27 članica, koje doduše sve stoje iza istih vrijednosti ali u praksi ipak svaka od članica pokušava gledati svoje interese. U pitanju su tu naravno i neki povijesni animoziteti kao što smo bili svjedoci neprijateljstava recimo Grčke i Poljske naspram Njemačke.
U praksi to najčešće funkcionira tako da se Francuska i Njemačka dogovore oko jednog pitanja i nakon toga po uniji lobiraju za to rješenje. To u principu funkcionira ali ima iznimaka.
Kao što možda vidimo sada u slučaju odnosa prema ratu u Ukrajini...
Da, gdje Mađarska još uvijek koči neke odluke koje idu na štetu Rusije. No nije samo Mađarska u pitanju. Jaki ruski lobi je prisutan i u Bugarskoj.
Problem je u tomu što EU, mnogi će reći u svom optimizmu, nije ugradila mehanizme koje bi članice poput Mađarske koje se, ne samo u vanjskoj politici, ne drže principa koje su potpisale ulaskom u Europsku uniju, kaznile ili na nekin način preskočile u donošenju odluka.
Kancelar Olaf Scholz na WDR-Europaforumu
No ipak je Bruxelles ponosan na reakciju nakon ruskog napada na Ukrajinu i ističu jedinstvo svih članica.
I to, pogotovo njemački političari, ponavljaju svakodnevno kako se prilikom donošenja svih odluka u vezi s ratom u Ukrajini upravljanju inzistiranjem da te odluke budu jedinstvene kako unutar Europske unije tako i kada je NATO u pitanju. To se u Berlinu posebno ističe kada se Njemačka nađe na udaru kritika da djeluje presporo i suzdržano kada je vojna pomoć Ukrajini u pitanju.
Napad Rusije na Ukrajinu je pojačao zanimanje Europske unije i za regiju zapadnog Balkana.
Možemo reći prije dodatno intenzivirao. Zapadni Balkan npr. Javier Solana, bivši povjerenik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, ovo područje u jednom tekstu za think-tank Open Mind, svrstava u vanjskopolitičke prioritete EU-a.
Florian Bieber profesor je istorije i politike Jugoistočne Evrope i direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu. Na pitanje, koliko će još dugo države na tlu bivse Jugoslavije sjedeti u zapećku svetske i evropske politike, profesor Bieber ukazuje da je narod Zapadnog Balkana danas kritičan prema Zapadu. „Dugo vremena je većina bila za priključenje Evropskoj uniji ali danas više nije tako. Većina građana je zauzela vrlo izražen anti-zapadni stav“. Jer, kako kaže: "Ljudi uopšte više nemaju povjerenje da će postati dio EU, pogotovo u Srbiji. EU je danas manje atraktivna jer za dosta građana ne izgleda realno da će postati članovi EU."
Zanimanje za zapadni Balkan započelo je pokretanjem tzv. Berlinskog procesa 2014. Tada je Europska unija uvidjela da slabljenje zanimanja za ovu regiju rezultira jačanjem utjecaja drugih sila koje ovdje vide svoje interese: Kinu, Tursku, arapske zemlje i prije svega Rusiju.
Berlinski proces kojeg je pokrenula Njemačka, uz Francusku i Veliku Britaniju, koja je tada još bila članica Europske unije, je s godinama stagnirao ali je ponovno pokrenut, opet na inicijativu Njemačke 2020.
Nova vlada u Njemačkoj je diplomatske aktivnosti dodatno intenzivirala nakon napada Rusije na Ukrajinu i bojazni da bi se ovaj sukob, preko ruskog utjecaja u regiji, mogao proširiti i na regiju zapadnog Balkana.
Pri čemu se uvijek spominje najveće potencijalna bačva baruta a to je Kosovo.
Da to nije floskula, vidimo gotovo redovito svakih nekoliko tjedana...
Da i ovo najnovije zaoštravanje situacije na sjeveru Kosova Europska unije je osudila i ponovno pokrenula diplomatsku ofenzivu. Povjerenik njemačke vlade za zapadni Balkan Manuel Sarazzin već danima posreduje između Prištine i Beograda, naravno zajednički s EU povjerenikom za pregovore Srbije i Kosova Miroslavom Lajčakom.
Sukob Srba sa Kosova i KFOR-a
Kosovo, vječito tinjajuće žarišta na jugoistoku Evrope. No vratimo se globalnom planu. Tu se uvijek govori kako je Europska unije uvijek u drugom planu pored sukoba sila poput SAD-a i Kine. Je li to zaista tako?
Europska unija, pogotovo nakon izlaska Velike Britanije, zaista ne igra presudnu ulogu kada je u pitanju vojna premoć. Tu su snage povezane unutar NATO saveza gdje daleko najvažniju riječ igra SAD. No i tu se stvari mijenjaju, nakon početka rata u Ukrajini gotovo sve EU zemlje povećavaju svoj vojni budžet a na prvom mjestu je Njemačka koja je najviše od svih svoju obrambenu politiku okrenula za 180 stupnjeva.
No to okretanje od SAD-a je počelo još nešto prije...
Da i još prije ruskog napada na Ukrajinu je u Europi došlo do otrežnjenja kada je u pitanju oslanjanje na SAD i to u trenutku kada je u Bijelu kuću došao Donald Trump koji je svoju politiku "America first" strateški primijenio za povlačenje iz nekoliko svjetskih žarišta poput Afganistana.
Još je vlada Angele Merkel, zajedno sa svojim europskim partnerima, prije svega Francuskom, uvidjela da se EU više ne može u potpunosti osloniti na SAD pogotovo kada su u pitanju globalna pitanja budućnosti kao što je borba protiv klimatskih promjena.
Koje su prednosti Europske unije kada već nisu vojne?
Naravno ekonomske, EU je ogromno tržište i niti jedna sila si ne može priuštiti odreći se tog tržišta. No kako jedna grupa znanstvenika u analizi za Zakladu Konrad Adenauer navodi, upravo vrijednosti na kojima EU ustraje, dakle zaštita klime i poštivanje ljudskih prava, Bruxelles ciljano izvozi i to tako da ekonomsku suradnju ili pomoć u razvoju uvjetuje upravo standardima u borbi protiv klimatskih promjena ili razni poštivanja ljudskih prava. Što je veliki globalni utjecaj ali ne-vojnim sredstvima.
