Bliski istok: "Suzbijanje svakog optimizma". COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 19.10.2023. 29:56 Min.. Verfügbar bis 18.10.2024. COSMO. Von Maja Maric.
Bliski istok: "Suzbijanje svakog optimizma"
Stand: 19.10.2023, 16:30 Uhr
Maja Marić, Nenad Kreizer, Amir Kamber
Izrael i Palestina tema su koju je gotovo nemoguće izbjeći u zadnjih 12 dana. Od novinarskih naslova, konstantnih vijesti, društvenih mreža koje su eksplodirale dijeljenjem sadržaja i osobnih mišljenja na temu što se događa, kada je započelo i "tko je kriv za što".
Užarena tema. Mnogo emocija. Ne baš toliko razuma. Kako se snaći u moru informacija sa svih strana, kako iz navodno provjerenih, tako i onih iz vjerovatno neprovjerenih izvora?
Kolega Nenad Kreizer donosi presjek svega što se dogodilo u zadnjih par dana.
Rakete ispaljene iz Gaze lete ka Izraelu
Nenade, s pogledom na dinamiku događaja i vijesti - nije zgorega da nas kratko podsjetiš što je dovelo do najnovije eskalacije sukoba u Izraelu?
Posljednja u nizu eskalacija je započela prije desetak dana, točnije 7. listopada ujutro simultanim napadom pripadnika terorističke organizacije Hamas na izraelska naselja uz granicu Pojasa Gaze. Tom prilikom je prema trenutnim saznanjima, ubijeno preko 1400 osoba, nekoliko stotina je oteto i za sada im se gubi svaki trag.
Što je novo kod ovog napada?
Treba reći da Hamas zapravo cijelo vrijeme raketama napada Izrael smo što ti napadi uglavnom, zbog dobre proturaketne obrane i pripremljenosti stanovništva prolaze bez žrtava pa se o njima u zapadnim medijima gotovo i ne izvještava.
No Izrael ali i ostatak svijeta su ovoga puta šokirani brutalnošću kojima je ovaj napad izveden. Ciljanim masakriranjem civila, pobijen je čitav jedan kibuc a u napadu na jedan glazbeni festival je masakriran i otet veći dio publike. To je jedna nova dimenzija, dosad nepoznata u sukobu Hamasa i Izraela.
Napušteni automobili posetilaca muzičkog festivala koji je bio jedno od mesta napada Hamasa
Novo je i to da je Izrael čini se, uz sve svoje sigurnosne mjere, ostao zatečen ovim napadom što je rezultiralo i mnogim žrtvama. Nitko očito nije očekivao da će Hamas iz Pojasa Gaze, koji je od 2005. potpuno pod palestinskom kontrolom, kopnenim putem napasti Izrael.
Kakva je reakcija Izraela?
Prva reakcija izraelskog vodstva nakon prvobitnog šoka je najavljivanje uništenja Hamasa. To je isprva započelo raketiranjem ciljeva na sjeveru Pojasa Gaze u Gaza Cityju. Već u prvim satima napada je poginulo preko 1500 osoba, mahom civila.
Izrael je žiteljima Pojasa Gaze, gdje živi oko 2 milijuna stanovnika,naredio evakuaciju na jug, što je nemoguće provesti u potpunosti. Pozadina ovog poziva je očito priprema kopnene invazije jer ako želi uništiti Hamas Izrael to neće biti u stanju učiniti ciljanim raketnim napadima nego kompletnim zauzimanjem Pojasa Gaze što ukazuje na to da se priprema dugotrajni rat.
Bombardovane zgrade u Gazi
Kakva je opasnost da se sukob prošiti na ostatak regije?
Za to za sada za to ne postoje naznake. Hezbolah, druga teroristička organizacija koja djeluje iz Libanona za sada nije poduzimala neke značajnije napade protiv Izraela. Iran, koji oružjem i novcem pomaže i Hamas i Hezbolah, je doduše nastavio svoju antiizraelsku retoriku i prijetnje, no niti ova zemlja ne daje naznake da bi se mogla aktivno uključiti u ovaj sukob.
No analitičari su suglasni oko jedne stvari a to je da je ovaj napad i prije svega reakcija Izraela u kojoj je mnogo poginulih civila, zaustavio proces postizanja povijesnog dogovora o suradnji između Izraela i Saudijske Arabije, najmoćnijeg aktera u regiji. To naravno na ruku ide najvećem protivniku Saudijske Arabije u regiji Iranu.
Veliku ulogu igra i sama podijeljenost unutar islamskog svijeta, koja ne završava samo na podjeli između sunita i šijita nego je mnogo kompliciranija.
Stvar je komplicirana i kad je u pitanju izvještavanje?
Poznato nam je iz prijašnjih sukoba na Bliskom istoku da nije lako izvještavati trezveno i oslanjajući se na činjenice. Jer kao što si vjerojatno i sama vidjela, o ovom sukobu svi imaju neko mišljenje i rasprava vrlo često nije odmjerena nego vrlo emotivna. Uz to dolaze i slike užasa koja se u eri društvenih mreža munjevito šire svijetom i doprinose usijanju situacije.
Palestinski borac u tunelu u pojasu Gaze
Kako je reagirala međunarodna zajednica?
Međunarodna zajednica je naravno oštro osudila pokolj koji je izvršio Hamas. No u istom dahu se govori kako bi trebalo obratiti pozornost na to da se pri reakciji Izraela, kakva god ona u konačnici bila, poštede civili.
Primjetno je da iz nekih zemalja, poput Rusija, osude Hamasa nisu tako drastične kao što je to slučaj sa zapadnim zemljama. Pravo Izraela na samoobranu je za sada prevladavajuće ali i ta podrška ovisi o tome koje će daljnje korake Izrael poduzeti u Pojasu Gaze.
Povjesničar i novinar hrvatskog radija Dario Špelić u razgovoru sa Majom Marić daje dublji uvid u početke ovog sukoba, kao i u moguće razloge zašto je do ovakve eskalacije došlo baš sada i baš u ovakvoj silini.
Dvije su stvari u tom tajmingu koje su meni zanimljive. Prvo, sedmi listopad, to se skoro pa u dan poklopilo s izbijanjem Yom-kipurskog rata 1973. godine, kad su vojske Egipta i Sirije iznenada potpuno iznenadivši i vojnu i civilnu obavještajnu službu Izraela napale Izrael i dovele ga u vrlo tešku situaciju iz koje se Izrael izvukao općom mobilizacijom i golemom vojnom pomoći Sjedinjenih Američkih Država. To je prva stvar koja mi se odmah kada sam čuo za te napade odmah, odmah mi se zapravo upalila lampica. Jednostavno ne može to biti slučajno, da je baš na taj dan napad izveden.
Druga stvar je vezana uz sporazum koji se pomaljao između Kraljevine Saudijske Arabije i države Izrael. Dakle, samo vrlo ukratko, kraljevina Saudijska Arabija, kuća Sauda, koja je stoljećima proširivala svoju vlast po Arapskom poluotoku zahvaljujući savezu sa krajnje radikalnim svećenicima, radikalnim u smislu radikalnog tumačenja islama, tj. to je tzv. vehabitizam, da ta kuća Saud koji su čuvari Meke i Medine sklopi sporazum o priznanju s državom Izrael, koju su oni dosad uredno nazivali cionistička tvorevina…
Svi kraljevi od Saudijske Arabije od prvog Abdul Aziz ibn Sauda, pa do danas su bili, recimo to tako, blago krajnje rezervirani po pitanju Izraela. Mogu se riječ puno žešće riječi, dakle da te dvije države se međusobno priznaju. To bi bio uistinu jedan veliki potres u međunarodnim odnosima. Tim bih sporazumom, vjerojatno Hamas bio, po mom sudu, stavljen nekako po strani.
On inače se ne smatra, nije se smatrao barem dosad, glavnim protivnikom države Izrael. Država Izrael je uvijek dobro pazila što se događa na sjeveru, što se događa sa Hezbolahom. Hezbolah je puno jači, puno opasniji, puno utjecajniji. Veza Hezbolaha i Irana je puno jača i u krajnjoj liniji onaj rat od 34 dana 2006. godine je pokazao da Izrael, usprkos angažiranje velikih svojih vojnih snaga, nije uspio poraziti Hezbolah u tom ratu. Hezbolah je jedina organizacija koja je uspjela natjerati vojno Izrael na povlačenje. Hezbolah je taj koji je natjerao izraelske obrambene snage da se povuku s juga Libanona.
Dakle, ako biste imali situaciju u kojoj bi kraljevina Saudijska Arabija s državom Izrael ugovorila međusobno priznanje, moglo bi se reći da bi Hamas u tom trenutku mogao smatrati da je to zapravo prvi korak prema njegovom putu u nekakvu vrstu nebitnosti. Moguće je da se onda Hamas odlučio jedan drastičan krvavi napad nalik na one koje je zapravo počinjavala Islamska država.
A onda imate tu još jednu stvar koja se zaboravlja, da diplomacija Narodne Republike Kine radi na približavanju Saudijske Arabije i Irana. Sad zamislite situaciju da Kraljevina Saudijska Arabija prizna Izrael, a da onda uz posredovanje kineske diplomacije Saudijska Arabija i Iran, ako se već ne pomire, onda da znatno izglade svoje odnose. U kakvom bi onda tek položaju bio Hamas? Ne bi li jedan od uvjeta Kraljevine Saudijske Arabije za normalizaciju odnosa s Iranom upravo bio "nemojte davati više novac Hamasu"?
Mislim da su sve to stvari zbog kojih je Hamas odlučio udariti sedmog listopada i udariti ovako drastično, jer je naravno, znao da će svaki udar na Izrael izazvati odgovor. Ovaj drastićni udar će izazvati drastični odgovor. A onda kad krenete tim putem na Srednjem istoku, nitko ne zna kako će se stvari završiti. Mislim da je to zapravo stvar koju treba imati na umu kad je u pitanju ono što se sada događa na Srednjem istoku.
Kakva je situacija u Njemačkoj?
Situacija u Njemačkoj, kao i uvijek kada je Izrael u pitanju, je osjetljiva. S jedne strane zbog povijesne odgovornosti koja je sastavni dio poslijeratne njemačke vanjske politike. Podsjetimo, njemački kancelar je ovog tjedna kao prvi predsjednik jedne vlade i države nakon pokolja Hamasa posjetio Izrael. Prošlog tjedna je Scholz u Bundestagu dao potpunu podršku Izraelu i ponovio nešto što je prva spomenula njegova prethodnica Angela Merkel a to je da je sigurnost i egzistencija Izraela pitanje od nacionalne važnosti za Njemačku.
Dakle ne radi se samo o usmenim obećanjima nego o potpunoj predanosti zaštiti Izraela kao države što je dio povijesne odgovornosti i umorstva šest milijuna Židova tijekom nacionalsocijalizma.
No čini se da nisu svi u Njemačkoj složni oko tog pitanja?
Kao što smo svjedočili proteklih dana jedan dio građana i pritom se uglavnom ukazuje na građane Njemačke arapskog porijekla ali ne samo oni, nije na istoj liniji s politikom i općim društvenim konsenzusom. Na dan Hamasovog pokolja na ulicama berlinske četvrti Neukölln se slavilo a gotovo svakodnevno bilježimo sukobe propalestinskih prosvjednika s policijom.
No ono što je prije svega zabrinjavajuće su napadi na židovske ustanove u Njemačkoj kao što je to slučaj recimo sa sinagogom u Berlinu. Ono što posebno djeluje jezivo, jer direktno podsjeća na progone Židova za vrijeme nacionalsocijalizma, je iscrtavanje Davidovih zvijezda na zgrade u kojima žive Židovi, civili koji sa sukobom na Bliskom istoku zaista nemaju ništa. To je zaista jedna nova dimenzija jer se tu direktno radi o pozivu na nasilje konkretnih osoba.
Pro-izraelske i pro-palestinske demonstracije u Bochumu
Kakve su reakcije u regiji?
Najnovija eskalacija je najviše odjeknula u Bosni i Hercegovini koja je, i kao društvo u svim svojim segmentima najpodjeljenija od svih društava na Balkanu. Pritom je, grubo rečeno, bošnjačka strana zauzele palestinsku stranu dok su srpska i hrvatska, iz ovih ili onih razloga, zauzele stranu Izraela.
Neki analitičari, poput Anđelka Milardovića, čak govore o tome da bi novi sukob na Bliskom Istoku mogao dodatno pogoršati odnose strana u Bosni i Hercegovini koje već ionako nisu u najboljim odnosima.
U Srbiji nije bilo neke veće reakcije, predsjednik Aleksandar Vučić je oštro osudio napade na Izrael i rekao kako je židovski narod u prošlosti prošao kroz mnoge patnje i kako zaslužuje miran i siguran život.
U Hrvatskoj se istaknuo predsjednik Zoran Milanović svojom nespretnim diplomatskim izjavama o Izraelu a kritizirao je i postavljanje izraelske zastave ispred ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu što, kako je rekao, ne navodeći ne čemu se temelji njegova informacija, ne podržava većina građana Hrvatske.
U Saboru se istodobno povela rasprava o novoj navodnoj opasnosti od islamističkog terorizma što su protivnici migracija iskoristili za potporu svojim narativima protiv izbjeglica.
I za kraj još možda informacija da upravo zbog navodne povećane opasnosti od terorizma, Slovenija ponovno uvodi kontrole na šengenskoj granici s Hrvatskom.
