Kad puhne malo jači vjetar sa zapada, vi u Hrvatskoj sasvim jasno čujete što se događa u Sloveniji, zar ne?
Ta stara šala o blizini i geografskim veličinama još je inspiracija doskočicama koje zamagljuju činjenicu da je Slovenija, možda više no ikad, za glazbu iz bivših istočnih republika ogromno tržište, ali da slovenski glazbenici nemaju prolaz u suprotnom smjeru. Rijetki primjeri kao Magnifico poslije rata, ili Videosex prije rata su doista samo izuzeci. Ali zato, ako pjevaju na engleskom, Slovenci imaju šanse na zapadu, što potvrđuje i priličan uspjeh grupe Joker Out, koji su Sloveniju predstavljali na posljednjem Eurosongu. Pošlo im je za rukom čak i da snime zajedničku pjesmu s Elvisom Costellom, koja se sasvim prigodno zove New Wave. Ovih su dana završili turneju po Švedskoj, Norveškoj i Finskoj, a svoje obožavatelje mame na što glasnije sudjelovanje u koncertnom zvuku tako da na svakom nastupu mjeračem decibela žele utvrditi gdje su im obožavatelji najglasniji. Svemu tome svakako će pomoći i njihov novi singl „Sunny Side of London“.
Istovremeno, jedna sasvim domaća priča malo koga zanima izvan Hrvatske...
Dogodilo se, ikao glazbeni razvodi nisu rijetkost, da prvi put na sceni imamo dva zavađena izvođača istog imena, koji su krenuli iz istog korijena. Taj korijen je bila prostorija za probe u zagrebačkoj Dubravi, u kojoj je Prljavo kazalište pokušavalo, kako je kasnije prepričavao gitarist i glavni autor Jasenko Houra, zvučati kao Rolling Stonesi, ali iz pojačala je izlazilo nešto sasvim drugo. To "sasvim drugo" su svirali na prva dva-tri albuma pa se okrenuli komercijalnijem zvuku, a usput izgubili pjevača Davorina Bogovića, koji je umjesto na snimanje albuma otišao na more. Originalni članovi su se kroz godine osipali, ostao je samo Houra, i bubnjar Tihomir Fileš, koji nekim slučajem pred sudom ima više prava na ime Prljavo kazalište nego sama grupa. Tu je činjenicu iskoristio da osnuje drugo Prljavo kazalište, u njega pozove Bogovića, a pridružio im se i gitarist Kralja, poznatiji iz prve postave Pipsa. Ovih dana predstavljaju pjesme sa svog novog albuma nazvanog "Underground", tražeći publiku među onima koji su od Prljavog kazališta ipak više voljeli ono "sasvim drugo", nego ovo sada. Ipak, poklekli su pred novotarijama i snimili video spot uz pomoć umjetne inteligencije pa se u dijelu spota pojavljuju kao računalni crteži, onako kako ih zamišlja računalo, a možda i sami sebe. Jedna od pjesama koja bi željela zvučati kao Prljavci koji nisu zvučali kao Stonesi je i "Svemirski tobogan".
Što se zbiva na onom ozbiljnijem, neprofitabilnom kraju scene?
U stvarnom undergroundu se uvijek može čuti nešto, ako ne sasvim novo, barem svježe. Klavijaturist i skladatelj Toni Starešinić tek ovih dana koncertno će predstaviti album "Survival kit" koji je snimio u vrijeme pandemije. Na zagrebački nastup s gostima, među kojima će biti i Edo Maajka, potakao ga je poziv iz Sofije da na bugarskom Wrong festivalu predstavi svoj, od publike i kritike već pohvaljeni album za koji je primio i Rock&Off glazbenu nagradu, ali i Porin. Starešinić nije mlad i nepoznat, u bendu Moongrove svira već 20 godina, a 10 u space jazz rock sastavu Chui. Uz sve to član je još nekoliko projekata i grupa, a na nastupima prati i Josipu Lisac. Premda je u glazbi dugo i uspješno, njegov zvuk je iznenađujuće britak, kao da eksperimentira ne zato što zna kojem se ishodu nada već upravo suprotno, kao da sutra ne postoji. Za sve koji se, stojeći u prometnoj gužvi, pitaju postoji li sutra doista, ili je i vrijeme stalo, Toni je snimio pjesmu "Digital Traffic Jam".
