Novosti s glazbene scene Hrvatske

Novo, kao ispod čekića

Zoran Stošić, Zagreb

Prvi album grupe Film svi nazivaju tako, prvim albumom, ali službeni naziv te LP ploče je „Novo! Novo! Novo! Još jučer samo na filmu, a sada i u vašoj glavi”. Snaga te riječi – novo, u tom je slučaju dakako bila tek zezalica, ali novo je doista uvijek nekako bolje od starog.

Ljeto je zapravo dugi vremenski period bez novih glazbenih izdanja, zar ne?

Složio bih se samo djelomično. Ljeti velika imena unovčuju svoj kroz godinu pjesmama stečeni glazbeni kapital na način koji je danas možda i jedini stvarni izvor zarade, nastupima na obali. Glazbu malo tko kupuje, jedini susret s naplatom onoga što volite slušati je kad vam omiljeni glazbenik, dotad besplatno konzumiranu pjesmu, izvodi uživo. Doduše, ni to ne ide uvijek glatko, ovo ljeto je za grupu Let 3 trebalo biti napokon berićetno, ali se početkom ljeta pjevač grupe Prlja našalio s izgubljenom utakmicom mlade momčadi “Hajduka” pa su Letu 3 već dogovorene koncerte širom Dalmacije organizatori krenuli otkazivati, jer Dalmatinci svašta mogu progutat’, ali ništa, ništa kontra Splita. I Hajduka, što je jedno te isto. Prlja se u međuvremenu ispričao, ali otkazivanje koncerata se nastavilo. To, svakako, nije ništa novo u nas, ali sasvim nova glazba se često krije na platformama koje su unaprijed odustale od berićetnosti, grupa How Yes No, što bi bila klinačka fora bukvalnog prijevoda na engleski fraze “Kako da ne”, objavila je na Bandcampu album “Smal Talk”, a u jednoj minuti se najbolje predstavljaju sami, pjesmom “New Kids in Town”.

Nova glazba je tek manjim dijelom ekperimentalna, najlakše je napraviti novo po starom kroju...

Problem nove glazbe je da nikako ne smije previše iskakati iz onoga što smo već čuli, novi zapravo može biti tek način da se svira i pjeva ono što znamo otprije. Prošle su godine, po podacima koje je nedavno objavilo hrvatsko društvo skladatelja, nove pjesme svojim autorima na temelju autorskih prava priskrbile zamalo 22 milijuna eura. To je posao u kojem je previše novca da bi netko eksperimentirao s prenovom i prenesvakidašnjom glazbom. No, izdavači i dalje pokušavaju naći nešto novo, toliko novo da će obilježiti razdoblje i postati trend, no to se nije dogodilo već dugi niz godina. Najnoviji pokušaj je onaj izdavačke kuće Menart, koja je nedavno objavila album Klinike Denisa Kataneca, grupe koja je trenutna faza Denisova stvaralašta, a koje se dosad odvijalo kao solo karijera beskompromisnog alternativca. Njihov novi album zove se “Kao zao kor”, a pjesma “Srećko iz zemlje Trećeg svijeta” je drugi singl s albuma. Pjesma govori o Denisovim mukama s EU birokracijom da psa Srećka iz Beograda dovede u Zagreb.

Po ovoj psećoj vrućini nema druge nego usporiti i odmoriti, neko uz momka, neko uz djevojku, netko uz malu, netko uz veliku...

Ovog ljeta, 60 godina od izvornog objavljavanja, u prilici smo čuti novu, sasvim novu verziju pjesme “Devojko mala”, u izvedbi slovenske glazbenice Mije Novak. Pjesmu je u originalu pjevao Đuza Stojiljković, a dvadesetak godina nakon njega su je jednako uspješno izvodili i Beogradski Idoli. Kao što sam već spomenuo, i u ovom slučaju nov može biti samo način na koji je pjesma izvedena, ali za nekog tko je nikad nije čuo bit će nova-novcata. Sjetilo me to na anegdotu iz djetinjstva, u kojoj je glavni lik djed iz susjedstva koji stalno čita novine, ali stare. I svi se čude, ali nitko ne zapitkuje. Jednog dana ja se odvažim i priupitam ga zašto čita stare, a ne nove novine, a on će zagonetno: Meni su svake koje nisam pročitao – nove.