Lu Dedić

Novosti s glazbene scene Hrvatske

Staro i novo

Zoran Stošić, Zagreb

Mnogi se sjećaju svog prvog velikog otkrića na nekom tavanu ili podrumu, nečega što im se nešto u djetinjstvu ukazalo kao novo i nikad viđeno, a obično se radilo o starudiji koja više nikome nije trebala. Stari radio aparat, svežanj starih gramofonskih ploča ili projektor diapozitiva ili 8-milimetarskih filmova. Godinama zapostavljena, u velikom se stilu vraća još jedna starina - njeno visočanstvo, gramofonska ploča.

Kako Hrvatska zbrinjava svoju otpadnu plastiku?

Sudeći po tome koliko u zadnje vrijeme izlazi gramofonskih ploča, izgleda da sva plastika završi na prešanju u nekoj od glazbenih radionica kojih je opet sve više, jer nitko više ne objavljuje CD-a, ali bi svi ploču. Osim toga, povećali su se i apetiti, donedavno su se objavljivale stidljive naklade od po 200 komada, a sada je normalno da se kreće s barem 1000. Ovih je dana objavljena LP ploča Ede Maajke „Moćno“, uveselivši pritom i njega i publiku, jer Edo je ipak momak u nekim godinama kad sjećanja sežu dovoljno daleko da se držanje omota u rukama, dok se na gramofonu vrti pripadajuća ploča, čini kao sjećanje nalik čaroliji iz djetinjstva kojoj mogu parirati tek bakini kolači. Toj se čaroliji vratio i Neno Belan, njemu i Fiumensima izašla je ploča „Luna & Stelle“ iz 2002. godine, znači radi se o dvostukoj starini. Ali, ipak su je malo obnovili, njihov veliki hit „Ludo zaljubljen“ se na ploči pojavljuje i kao remix.

Kažu da je sarma to bolja što je se više puta podgrijava, nije valjda da je i s glazbom isto?

Kada je sa sigurne distance od dvadesetak godina Igor Mirković snimio film o osamdesetima nazvan „Novo vrijeme“, činilo se da će interes za 80-e, kako se brzo pojavio ubrzo i zgasnuti, no kako se u međuvremenu nije dogodio takav nezapamćeni spoj mladalačke kreativnosti, tako je jedina čvrsta točka za putovanje kroz vrijeme ostala decenija u kojoj je, između ostalog, nastajala glazba koja se čini neprevaziđena ne samo publici, nego i samim izvođačima. Glavni lik spomenutog filma bio je pjevač grupa Patrola i Zvijezde, Renato Metessi. On je s grupom Zvijezde nedavno ponovo snimio svoj prvi album iz 1983. koji se zvao „Imitacija života“ pa je sada prikladno nazvan „Reimiticaja života“. Na albumu su ugostili kolege iz tog vremena, a u jednoj se pjesmi pojavljuje i nedavno preminuli Massimo. Hit je opet njihova pjesma iz prošlog tisućljeća, „Koji film sad vrtiš u glavi“.

Povratka pločama možda ne bi bilo da ih nisu prigrlili mladi?

Sigurno je da su mladi koji prevrću prašnjave podrume i tavane ti koji starijima daju poticaj da stare stvari pogledaju njihovim očima, i možda promijene navike koje su do tada imali. Suvremenicima gramofonskih ploča su one pale tako nisko da ih se redovno nalazi u prašini buvljaka, a mladi su od ploča opet stvorili predmet obožavanja, vrijedan čuvanja i proučavanja svakog detalja. Nedavno je prvu pjesmu objavila kćer i unuka obitelji koja se u životu nasnimala sasvim dovoljno ploča za pristojnu kućnu fonoteku. Radi se o Lu Dedić, unuci Arsena i Gabi, kćeri jazz pijanista Matije, koji je strpljivo čekao da se kćer zainteresira za glazbu na način kako se njome obitelj bavi već desetljećima. Čarolija koju su u naše domove donosili Arsen i Gabi još od sredine prošlog stoljeća nije mogla proći tek tako, o nju se očešala i mlada Lu, a hoće li pjesma „Prava stvar“ biti tek početak prave stvar za Lu, čut će se...